Marketing
U lošoj formi sam
Već 2-3 mjeseca se trudim da ne budem nasekirana na poslu, i nedajbože da sam takva kod kuće. Medjutim, posustajem. Tak nam je lepe na poslu, da nemreš verovati. Danas, u jednom trenutku sam imala osjećaj da bi mogla povraćati. Kakve đubradi ima na poslu, čudo jedno.
Svi su vrlo razočarani. Bilo je ovih dana i suza, ne od žalosti, već od muke. Žao mi tih mladih curica od 24-26 godina. Umjesto da žive svoju mladost, ostavljaju je u kancelarijama.
Mislim, nisam se jučer zaposlila, pregrmila sam sve tranzicijske probleme i faze, od otkaza i nezaposlenosti, šikaniranja i potplaćivanja, neplaćanja i vrijedjanja. I shvatila sam, odnosno, nametnulo mi se kao činjenica: svako zlo za neko dobro. Sjećam se i kad sam dobila iznenadan i expresan otkaz. Par dana prije Božića. Ujutro, za kavom, nešto je visilo u zraku. Dobrih sat i pol nisam ništa mogla započeti, nije mi štimalo nešto, samo sam ubrzano vrtila slike. Naime, često isključim ton i samo promatram ljude, ne slušam šta govore. Tako bolje vidim koje su im namjere. Kuc-kuc! Otvore se vrata: Majmun te zove na razgovor. Točno sam znala! Da sad ne prepričavam kako smo se pospominali u to zimsko predbožićno jutro, važno je ono poslije. Nakon 4 mjeseca, zvoni telefon. Majmun poručuje po bivšoj kolegici da svratim u bivšu firmu "na kavu", pa ako bi se mogli dogovoriti da se vratim, barem honorarno. I naravno, očekuje se da budem ljubazna sa Majmunom, pa nudi mi ponovo posao! O kako velikodušno, naročito nakon lijepih riječi i neplaćenog dijela na ruke. Pa ako bi se vratila, je li, mogao bi možda i podmiriti dug prema meni, što bi bilo s njegove strane baš korektno. Uvijek je bio fin, bar tako želi da drugi misle o njemu. Tja, baš nezgodno-kažem-baš nemam nikako vremena za kavu.
Da li od nepreležane gripe, da li od potiskivanja nervoze, da li od godina, poremetio mi se šećer.
Ljudi koji me nisu vidjeli par mjesec govore da sam omršavila. Prilično i redovito jedem, kile ili stoje ili padaju, a cukar je ispod svih granica. Kontrola za 2 mjeseca, do tada jesti bar 5 obroka dnevno.
Sjetim se recimo nekih posebnih ljudi, Visoke Maje, ili nekih dogodovština iz studoma, pa me malo gorčina prodje.
Ne pratim baš puno blogova, možda 20-ak i zapanjim se kad pročitam neku priču ili iskustvo vrlo slično mojem. Slučajnost?
Je li, bre "zrinski", negdje sam pročitala priču (dobru!) o Željki, oficirskoj kćerci, koja nije dala. Di da to opet nadjem?
Do idućeg posta, šale neke, pače anegdote ili recepta, lepi pozdrav
SQ
Post je objavljen 24.04.2007. u 20:45 sati.