Poklonio si mi nesebično,
Većinu slobodnog vremena.
Vratio si mi osmijeh na lice,
Uklonivši sve naznake tuge.
Naučio si me uspravnom hodu,
Čista obraza i vedra čela,
Vratio si mi samopouzdanje,
Učinivši me najsretnijom
I najvoljenijom ženom na svijetu.
I onda me pitaš, nakon svega:
Mogu li te takvog prihvatiti?
* * *
Otkrile se neke davne želje,
Misli poletjele ususret zorama,
I sve se pretvorilo u svjetlost.
Čistoća tvoje duše sudarila se
Sa jasnoćom mojih htijenja.
Toplina tvoga srca dodirnula je
Uspavane nježnosti moje duše.
Iskra planula u trenutku,
Sigurno nije bila zanos.
Kad u nekoga stekneš povjerenje,
I pokloniš mu kompletnog sebe.
Kada ti netko sve tvoje tuge i boli
Spremi u kutiju i odvažno odloži,
Napisavši na njoj krupnim slovima,
JUČER
Onda tu ljubav ulazi na vrata,
Sigurna i spremna da zavlada,
I nema namjeru da se povuče.