htjela sam pisati o svojoj ljubavnoj proslosti no nisam bila sigurna u to...
puno ljudi koji dolaze me pozna i ne zelim neke stvari da znaju... ono sto cu reci da sam 2god zaljubljena u osobu u koju ne bi smjela biti... volim ga cijelim srcem.... najgore je kad ga vidim, kada se samo odjednom pojavi iz sjene.... sjetim se svega sto je bilo i sto je moglo biti samo da je bilo malo drukcije... mislim da njega nikad necu zaboravit i da ce zauvijek bit u mom srcu... ostat ce uspomena, najljepsa i najbolja.... ali i najbolnija...
a sto se moze.... i nemoguce ljubavi postoje.... jedino sto me zanimalo uvijek osjeca li on nesto za mene.... i u petak sam saznala odgovor.... osjeca....oboje zalimo sto smo se sreli u tom trenutku u kojemu jesmo.... da smo se sreli ranije bile bi neke stvari drukcije....ali ne treba zaliti za onime sto se dogodilo niti zbog onoga sto se nije dogodilo.... treba se okrenuti novom danu i nadati se boljem sutra.... jer ako u to izgubis nadu, neces daleko dogurati.... iopak nada umire posljednja....
neki ce vjerovatno reci, nada je kurva.... da, je zna nas zeznuti kad se najvise uzdamo u nju... ali ajde mi vi isti recite.... ako nemate bar malo nade sto vam ostaje ako vam je crno u zivotu..... nista..... praznina.... pustos.... je li to neki zivot......ja bih rekla da ne.....zato se nadam i vjerujem da ce mi nada bar u necemu uspijeti.... sigurna sam u to....
ljudi, ne gubite vjeru u ljubav..... bez nje ne bi ni svijeta bilo-kaze jedna pjesma.... koliko god vam tesko bilo, nadajte se, vjerujte da vas iza kuta ceka ljubav vaseg zivota koja ce vas usreciti na najbolji moguci nacin....ako ste ju nasli, sretni ste.... ako ju jos uvijek trazite, mozda se sretnemo negdje... ali ja znam, da ne gubim nadu da je ona tu i da postoji.... pozdrav.... pusa.....
Post je objavljen 24.04.2007. u 18:11 sati.