I dok smo čamili u onom Snapeovom kabinetu (naime, ja sam čamila a one su se trudile napravit neki ludi napitak), oko mi je zapelo za nepoznatu čudnu knjigu na podu. Sagnula sam se i uzela ju. Na dodir je bila topla, što me iznenadilo. Unutra su bili nacrtani i napisani svi napitci. Ali na kraju knjige je bilo nešto nabubreno. Kada sam otvorila na zadnju stranicu, vidjela sam neki lokot. Probala sam ga s Alahomorom otvoriti, ali ništa. "Carmen, Banshey našla sam neku knjigu i lokot, dođite vidjeti!!" "April, nemamo vremena za čitanje nečijeg dnevnika, mama na umire." uzvratila je, uvijek ozbiljna i zabrinuta Banshey. "Ma ohladi malo, sigurno je nešto bitno!"(Carmen) e pa, ovo je bila moja prava sestrica. Ja sam se samo zacerekala, to meni i Carmen više znači nego hvala. "Ajde, samo da zavirimo."(Carmen) "A kako to misliš otvoriti pametna glavice???"(ja-April) jedino je Banshey znala riješenje, po meni. "Čekaj, imaš lastik?"(Banshey) "Mooolim?"(April) ja i Carmen smo se zbunjeno pogledale. "A da malo promisliš?" kaže Carmen i promrmlja čaroliju, te se na Banshynoj kosi stvori rep. "A zašto ti je, molim te, to trebalo?"(April) "April, ne petljaj se u stvari u koje se NE razumiješ!" to ne je naglasila. Sljedećih petnaest minuta pokušavale smo otvoriti lokot. Na kraju smo spojile dvije čarolije i otvorio se. Bio je to neki egipatski crtež i napisano nešto hijeroglifima. "Great, kako ćemo sad razumjeti šta piše?"(April) sav ovaj trud nam je bio uzaludan. "E pa, ima nešto što ne znate. Moj "djed" s kojim sam živjela je bio neki istražitelj piramida i naučio me čitati hijeroglife"(Carmen) na brzinu je rekla i uzela mi papir iz ruke. "Piše da...piše da tko ovo pročita, snaći će ga nešto što nikada neće zaboraviti" tu je stala i pogledala prema nama. "Nastavi" sada me tek zanima šta piše. "Ne, April vidiš da je nešto opasno. Trebali bi ići reći Voldemortu." "Nastavi" ponovila sam glasnije i molećivim pogledom pogledala Carmen. "Ok. Ovo je sad valjda neka pjesmica.
Nad sunčanom stazom
bijela djeva se spušta
s limunovom solju
što morski konjic stvara
u valu laži
pustoši duša
ujedinjenim moćima
shrvanih osjećaja
Ima li ovo ikakva smisla???"
"Mislim da nema. Otkud to sve u ovoj knjizi??"
Odjednom se zavrtilo sve oko nas. Vodilo nas je u vrtlog sjećanja. Samo smo putovale i na kraju tresnule.
"April, budi se!! APRIL!!!" netko se derao na mene. Ležala sam negdje na podu. Kada sam pogledala to lice, vrisnula sam. Taj netko je izgledao kao ja, samo dvadeset godina starije. "Banshey, jesi to ti??" "Ne ludačo. Ja sam Carmen." "Aha, nije li svejedno? Kako smo dospijeli .... na ovo mjesto???" "Nemam blage. Banshey je otišla niz stube ispitati situaciju." "Znaš li možda di je ogledalo??" "Da, idi u wc." Ušla sam u wc sa strahom šta ću vidjeti. Ipak kada sam se pogledala, bila sam zadovoljna. Imala sam jako blijedo lice, s istaknutim plavim očima. Male podočnjake, znojno, ali i lijepo lice. Divila sam se samoj sebi. Na nogama sam imala neke bezjačke cipele na petu i na sebi bezjačku robu. Suknju i zelenu kanotjericu. (Carmen je imala jeans hlače i majicu na izrez) . Vratila sam se-"Možeš li vjerovati da tako izgledamo??" "April, nije mi sada do izgleda. Mi smo, ako nisi primjetila, u budućnosti. Niti ne znamo tko smo, a ni što. Mama nam u prošlosti umire, a mi tu lutamo vremenima." "Ok, smiri se. Samo sam sama sebe iznenadila." Pozornost mi je privukla cura/žena koja je ušla u sobu. Imala je potrgane traperice i neku peace majicu. Plave oči, i onda sam shvatila "Banshey??? To zasigurno nisi ti!!!" "Da jesam, valjda ću postati neka coolerica, a ti neka šminekrica, bljak!!!"(Banshey) "Nisam ja šminkerica!!!" "To sada nije bitno. Što si doznala??"(Carmen). "Mi smo najveće ubojice na svijetu i svi nas se boje. Radimo zajedno i složno, tako da nam niko ne može naškoditi. Cure, nasljedile smo našega oca. Naš znak nije Lubanja i zmija. Svatko ima svoj znak. April ima naravno crnu panteru sa paunovim perom, ti imaš tigra i piramidu, a ja medvjedicu s križem. Imamo sljedbenike i cijelo nas Ministarstvo traži. Harry Potter je zaljubljen u tebe, April. Iako nema sreće jer te pokušava ubiti. Kao da si oduvijek pogađala. Ja imam dečka Varleya, yes!!! Carmen ima svakog drugog (hehe), a ti April, Michaela." "Ko je taj?"(April) "Ne znam, nisam ga vidjela. Ali su mi rekli da je neki ljepotan, hehe. A sad, kako se vratiti nazad??"(Banshey) "Šta je to baš potrebno??"(April), lijepo mi je bilo u budućnosti i imala sam dečka, šta mi je još trebalo??? "April, da to je potrebno. Prvo, ne znamo se nositi sa cijelim Ministarstvom, i drugo, moramo proći naše godine, ne može to samo tako proletiti..."
Nastavit će se...
By:April
Post je objavljen 06.05.2007. u 19:19 sati.