Baš sam ručao na poslu. Pljeskavica, pečeni krompir i salata. Svakim zalogajem pljeskavice zamišljao sam kako se moje još uvijek dobrodržeće tijelo bori sa tom užasnom hranom. Zdrav sam i snažan (definicija, ne masa :)) i ne zamaram se pretjerano kvalitetom unosa namirnica. Mislim, svjestan sam što je za mene dobro a što loše. Jednostavno se ne hranim na razini koju bih smatrao idealnom. Istina, jedem prilično često voće i povrće, nikada ne jedem fast-food, ne jedem čipseve i slične tvorevine, gazirano pijem samo vikendom, čokoladu i kolače tamanim samo u gostima ali svejedno mislim da moram bolje od toga.
Trebao bih još više jesti voća i povrća, pogotovo za doručak i večeru. 90% mojih doručkova i večera čine komad kruha i salame, sira ili Nutelle (plaćena reklama). Glavni neprijatelj mojoj idealnoj prehrani je ljenost. Moje unutarnje ja je preslabo da bi nakon 8 sati rada otišlo na plac i još kuhalo doma. To si eventualno priuštim vikendom. Jednostavnije mi je ići linijom manjeg otpora i jesti u menzi na poslu, doći doma pojesti sendvič i čokolino.
Ovo i pišem zato da kad budem star, nemoćan i proklinjao kolesterol; lijepo otvorim svoj stari blog i potsjetim se da me do toga dovela ljenost. Mandrače, starče, ako čitaš ovo stvarno ti je dosadno u životu. Nemoj se žaliti na svoje zdravstveno stanje jer te ljenost dovela do toga a mogao si to spriječiti. Zato ne kukaj nego se nosi s tim.
E tako, sad sam si pustio poruku....već mi je lakše.
Post je objavljen 24.04.2007. u 14:57 sati.