Marketing
DOMACE JE DOMACE
Slike s mog nedavnog boravka u Hrvatskoj
(1) Domaca, iako ne vise i doma: Varazdin
Popularni varazdinski Korzo u uzoj gradskoj jezgri. Jedan od simbola grada, nezaobilazan na razglednicama. U Varazdinu svi putovi vode na ovaj sredisnji trg, kojim dominira Gradska vijecnica. Subotom je prostor pred Vijecnicom obicno prepun novopecenih mladenaca, koje svatovi posipaju rizom. U Japanu bi to bilo nezamislivo...
Samo minutu-dvije hoda od Korza nalazi se Zupna crkva Sv. Nikole, jedna od ljepsih varazdinskih crkava. Varazdin je cuven po svojim crkvenim krovovima, koji se vide izdaleka na prilazima gradu. Ovako se crkva Sv. Nikole vidi na izlazu iz popularne 'Ducanske' ulice, koja je tradicionalno bila puna trgovina, ali meni se nekako cini da ih je manje nego prijasnjih godina.
Stari grad Varazdin, jos jedan od prepoznatljivih simbola grada. Nikad mi se nije cinio ljepsi nego ovog proljeca. Uredjeni su brojni prilazi i stepenice kojih prije nije bilo, ili su to bile tek ugazene strme stazice. U srednjoj skoli ovdje smo pod odmorom cesto sjedili u hladu - Stari grad bio nam je 'pod nosom'.
Varazdin je grad prekrasne arhitekture. Ovako malen, pospremljen i cist kao kutijica, meni je najdrazi. Otkako zivim u Japanu, naucila sam cijeniti svoj rodni grad jos i vise: koliko brizno odrzavanih starina, koliko neogranicenog neba, a tek ove poluprazne ulice jednog obicnog radnog dana u rano poslijepodne...
U pozadini, takozvana Kula kod Starog grada. Nekoc se i obliznji kafic tako zvao. Na terasi sjede neki novi stovatelji kulta Sunca. Uvjerena sam da je za suncanih dana slika ista u bilo kojem hrvatskom gradu. Evo, recimo, Zagreb:
Mogu im to pokusati objasniti, no svejedno mislim kako Japanci nece razumjeti tri stvari. Prvo, kako netko na poslu moze uzeti cak tri tjedna godisnjeg, kao moj Muzic, i sto se uopce moze raditi za to vrijeme. Drugo, kako to da u nekim zemljama radno sposobno stanovnistvo bez imalo griznje savjesti provodi popodne pijuci kavu takoreci na cesti, a nije hanami, drzavni praznik ni festival, nego obican radni dan. Trece, da u jednom gradu cijela jedna ulica moze biti posvecena samo tome !... - Prosetah Tkalcom sasvim neradnicki, nagledah se svijeta sarenog kao i ove kucice, i uzivah u onome cega u Japanu nema.
Za danas toliko; uskoro slijedi nastavak (2): Zemlja tulipana
Pitanje za 100 kuna: gdje sam se ja to jos vrzmala za uskrsnih praznika ?
Post je objavljen 24.04.2007. u 15:10 sati.