Pregled posta

Kažu da smo pravna država. Kažu da smo demokratska država. Kažu da smo europska država. I na kraju kažu da nam je odlično, da nam nikad nije bilo bolje.

Možda i je tako, kako kažu u drugim dijelovima ove napaćene države, to bih ostavio na komentar onima koji žive u tim dijelovima. Da li je tako i u Šibeniku??

Svi znamo da postoje zakoni, međutim isto tako znamo da se tih zakona gotovo nitko ne pridržava. Svi mi idemo s logikom: „ ako prođe, prođe". To u stvari i nije čudo s obzirom na pun kufer licemjernosti i neodgovornosti koja toliko pritišće ovu državu.

Svi znamo da zakoni nisu isti za svakoga, te da se provode sukladno naredbama s vrha.

Ovaj tekst, u stvari ne govori o provođenju zakona, mada bi se i o tome dalo strahovito puno pisati. Ovaj post u stvari govori o načinu kako se rješavaju neke stvari mimo zakona, odnosno sto se sve mora i može učiniti da bi se postigao cilj, odnosno izrazila zahvalnost za učinjene usluge.

Šibenik, jer ovo sto ću napisati se u stvari dogodilo u Šibeniku, je grad pun raznih rodbinskih veza, grad pun raznih interesnih skupina koje jedna drugoj nastoje „pomoći" na bilo koji način.

Čuli smo, a i čitali smo, kako je bilo pokušaja ( od kojih je većina na žalost i uspjela ) zapošljavanja mimo zakona, preko babe i dede, a naravno i preko stranačke pripadnosti. Također, znamo da je takav način rada kulminirao nakon državnih izbora 2003, dok je u Šibeniku stranačko zapošljavanje doseglo svoj vrhunac 2005. godine pa na ovamo, odnosno od zadnjih lokalnih izbora. Tako je na Obonjanu zaposlena osoba koja nije kvalificirana za radno mjesto na kojem je zaposlena. Tako se u Gradsku biblioteku zaposlila osoba koja je u rodu sa jednim gradskim poglavarom. U Šibensko kazalište se isto tako uguralo osobu koja je u rodbinskoj vezi sa jednim od gradskih poglavara. Županijsko poglavarstvo osniva radno mjesto glasnogovornika, te uvjete za isto namješta sukladno stručnoj spremi i kvalifikacijama onog tko je to mjesto na kraju i dobio. Kad su se raspisivala radna mjesta za naplatne kućice na auto-cesti, na veliko se pričalo da tamo mogu raditi samo stranački čisti ljudi ( ZNA SE koje stranke ). Isto tako je opće poznata stvar da su oni koji su htjeli zadržati svoje radno mjesto morali uzeti člansku iskaznicu ( ZNA SE koje stranke ). Uglavnom, rezime je da su se natječaji objavljivali na način da su svi uvjeti bili prilagođeni ljudima za koje su ta radna mjesta bila predviđena. Samo je u objavi natječaja nedostajalo njihovo ime.

Zašto ovo pričam, zapitat ćete se. Odgovor je jednostavan. Zato, što sam, u ovom dalekom kraju čuo jednu najnoviju i joč uvijek aktualnu priču, a koja se izvanredno uklapa u prethodnu.

Šibenik ima jednu izvanrednu opernu pjevačicu, koja je nedavno i magistrirala solo pjevanje. Pohvalno i vrlo lijepo. Mlada žena, kojoj je na opernoj sceni osigurana budućnost. Osim toga može biti na diku i ponos svome gradu, kao uostalom i jedan šibenski proslavljeni pijanist. I sad kad smo mislili kako ce ona pjevati po cijelom svijetu, ona se počela gurati tamo gdje joj objektivno nije mjesto, u politiku. Ako ne znate o čemu govorim, onda se prisjetite Premijerove objave na proslavi 17. obljetnice osnivanja HDZ-a Šibensko-kninske županije u kojoj je on s ponosom zapljeskao našoj opernoj pjevačici te je otkrio kako je dobila člansku iskaznicu HDZ-a. Svi smo ostali začuđeni, s mišlju - što joj je to trebalo. Međutim, iza te priče ima pozadina. Pozadina je da je naša operna pjevačica zamislila svoju budućnost kao kulturni djelatnik u sklopu Šibenskog kazališta, te se s tom zamisli pojavila kod onih koji takvu zamisao mogu i realizirati. Realizatori su joj obznanili kako to nije loša ideja, ali ima u svemu tome jedna kvaka. Kvaka je bila u tome da ona nije član stranke kojoj realizator pripada, te bi iz tih razloga zamisao mogla i ne ostvariti. Našoj opernoj pjevačici, uz laganu večericu i piće je preporučeno da učini nešto kako bi otklonila taj problem, a ako ga uspije otkloniti onda nema nikakvih prepreka da se zamisao i ostvari. Naša operna pjevačica je prionula na posao, te je vrlo brzo otklonila problem (što je javnosti obznanio Premijer ), pa sad više nije bilo razloga da se zamisao ne ostvari. Realizator je otišao kod prvog čovjeka Šibenskog kazališta s namjerom da ostvare zamisao. Ali tu nastade problem. Prvi čovjek je takvu zamisao glatko odbio, te je naglasio da će ukoliko se ta zamisao bude forsirala on podnijeti ostavku.. Iz kojeg razloga, može se samo pretpostavljati. Možda je razmišljao na način da bi mu realizacijom zamisli u firmu došla osoba sa kvalifikacijama koje omogućuju njegovu smjenu, a ta osoba je ujedno i bez ikakvih problema (čitaj – u odgovarajućoj stranci). Ako je tako razmišljao, onda nije ni čudo da je zamisao glatko odbio. I sad se naš realizator našao u velikom problemu. Obećao je realiziranje zamisli, ako se otklone svi problemi. Problemi su otklonjeni, a on zamisao ne može realizirati. Što sad???

Mislio je i mislio, i naravno na kraju je od velikog razmišljanja morao i nešto smisliti. Dakle, smislio je kompromisno rješenje. Naša operna pjevačica je tako od strane realizatora angažirana za pripremu glazbenih događanja u sklopu Šibenskog kulturnog ljeta. Angažman je naravno ovjeren ugovorom, preko kojeg ce se našoj opernoj pjevačici vršiti isplata honorara. Koliki ce taj honorar biti, ne znam, ali mogu pretpostaviti da sigurno nije mali. S tim angažmanom je koncertna agencija "Šibenik koncert", koja je do sad bila organizator takvih kulturnih događanja, izgubila posao, a realizator je održao obećanje našoj opernoj pjevačici. Svi zadovoljni. U svemu tome uopće nije bitno što će nasa operna pjevačica uzeti honorar za par telefonskih poziva i sastanaka, a svu ostalu logistiku će odraditi oni koji to rade uvijek, pretpostavljam za puno manje para. Bitno je da je obećanje izvršeno, odnosno bitno je da je realizator udomio svoju novopečenu stranačku kolegicu.

Kad malo bolje razmislite, nije li ona možda i najkvalificiranija osoba za obavljati taj posao. Možda i jest, ali zar je trebala člansku iskaznicu da bi radila taj posao. S obzirom na trenutačno stanje u ovom gradu, izgleda da je ipak trebala člansku iskaznicu. A da li će ona taj posao obavljati dobro ili neće, to vise uopće nije bitno. Bitno je da to radi stranačka kolegica.

U svemu ovom postavlja se samo jedno pitanje, da li je ovo u našem gradu moguće, odnosno, da preformuliram, da li je ovo istina???? Ovo ću ostaviti Vama na razmišljanje, a ja ću na kraju samo reći:" E naša operna pjevačice, šta ti je ovo tribalo, kad imaš glas kao slavuj".

Dušebrižnik