Marketing
A tko može znati...
Danas sam jako sretna...
Što je inače jako čudno za mene...čini mi se da se zaljubljujem...fakat sam zaboravila kakav je to osjećaj...već previše vremena nije mi se dogodilo skoro pa ništa lijepo u životu, već sam zaboravila kako sreća izgleda i ima li ime uopće... Kad god sam bila sretna, bila sam sretna zbog drugih i njihove sreće jer mi je drago kad su ljudi oko mene zadovoljni i sretni, iako ja to nisam. Ne znam zašto se tako osjećam. I nemam opravdanje jer ga ni ne trebam jer sama za to nisam kriva. Ne mogu birati kako ću se osjećati, možda netko drugi može, ali ja više ne mogu na silu biti sretna, neda mi se više glumiti sreću i gušiti se u vlastitoj ispraznosti. Ne podnosim glupa pitanja okoline o tome zašto sam tužna, zašto ovo zašto ono....gonite se u ........ šta vas briga....ako sam u vašim očima tužna ne moram biti u vlastitim Meni je dobro i ovako. Ako se dosad nisam ubila pa onda valjda neću ni ubuduće.
No, da prijeđem na sretne misli.....
Ja sam sretna, ali ne moram to nužno pokazivati. Ne volim govoriti o sojim osjećajima. Netko je neki dan rekao da mu je teško kad je tužan a nema s kim podjeliti tu tugu. Meni je to smiješno. Ja kad sam tužna ni ne treba mi nitko da s njim djelim svoju tugu. Kao da bi netko sa mnom i htio djeliti nešto njemu ružno....
Meni je najteže kad sam sretna i kad nemam s kim podjeliti tu sreću koja je tako lagana, neopterećena i jednostavno predivna. Kad nešto dugo nemate pa onda dobijete naučite se čuvati to i uživati dok imate. Tako je meni sa srećom. Kad mi Bog podari sreće ja se sva jadna ustrtarim i prepadnem da mi prebrzo ne pobjegne pa sva u strahu uživam u njoj.
bolesno....
No, ni to nije tema ovog posta 
....
Tema je sreća ali ne u tom kontekstu. A tko može znati kad će nam se što dogoditi i u kojoj mjeri će nas pogoditi...težak je život nas gimnazijalaca.....cijeli svijet ostaje na nama da ga uredimo po želji.... a tko može znati kako savršenstvo treba izgledati?
Post je objavljen 24.04.2007. u 13:10 sati.