Marketing
poput kafanske zagonetke sa šibicama
u kojoj pomeranjem jednog jedinog drvceta
promeniš smisao svega,
i onako u prolazu,
kao da traži prašinu na polici vitrine,
izdrobila je pod pristima delić natrule cirkuske mreže
nad kojom sam tako nepromišljeno hodao po žici,
i istog tog trena postao sam svestan nad kakvim sam bezdanom,
i pod kakvim sam bezdanom,
i kakav to bezdan nosim u sebi...
(ofcorse Balaš)
II dio priče
... i tko zna do kada bi ta MUČNA šutnja trajala,
da konačno nije došla njegova sestra Jasna .
Pogledavala je u njih, tako „prozirnim“ pogledom,
kao da je očekivala da će se nešto NOVOGA dogoditi....
...njih dvoje su bili još zbunjeniji.
Osjećali su se , kao da ih je netko prekinuo
u zanosnoj ekstazi tanga...
Bili su svjesni,
Da je njen ulazak u sobu, prekinuo komunikaciju
koja se tako vješto vodila bez riječi....
Tko bi rekao – da pogled u sebi skriva 1000 stranica SNA?!
- Sanja, pa ti ništa ne piješ? Upitala ju je pogledavajući prekorno u brata...
- Odbila je, sve što sam joj ponudio! – rekao je, dok mu se pogled gubio u dimu cigarete.
- Dobro, nas ćemo dvije uz kavicu obaviti ove naše posliće, a ti nas slobodno možeš napustiti! – rekla je Jasna...
- Smetam li ja? – obratio se Sanji. .
- Meni ne – odgovorila je, kao da za drugi odgovor ne zna....
- To je dovoljno da ostanem. Obećajem šutjet ću....
- Mislave, molim te uozbilji se. I ugasi već jednom tu pjesmu, vrti se po četvrti put....
Ma šta četvrti! Znaš Sanja, ovu pjesmu sluša danima – meni tu nešto nije jasno...
Pa braco crne žene – nisu tvoj tip....
-Ponovno je vladala neka glupa atmosfera, dvosmislenih izjava....
Jasni je zazvonio mobitel. Izašla je iz sobe – da obavi razgovor u miru...
Njih dvoje su ponovno bili sami.
- A da ipak na pravim kapučino... Nadam se da me ovaj put nećeš odbiti?! upitao ju je s osmjehom, koji je u sebi nosio bezbroj pitanja, i još više nejasnih odgovora...
- Ako baš moram....rekla je, pokušavajući se nasmijati, mada joj ništa nije bilo smiješno...
- Ne moraš.... znaš da sa mnom ništa ne moraš – ja ću učiniti samo ono što ti želiš...
U sobu je ponovno uletjela Jasna...
- sory Sanja, spustit ću se do parkinga – moram Marijanu dati jednu knjigu. Vi popijte kavicu dok se vratim – pa ćemo objeručke prionuti na posao...Jel važi??
- Ma naravno, samo ti odi nemoj da te ometam.....
Prišao je sa žutom i crvenom šalicom, u kojima se nazirao pjenasti Capucino....
- biraj...
- ja ću crvenu – odgovorila je Sanja
- pristaje ti crveno, to je boja ljubavi....
- da... – potvrdila mu je, dok joj je lice postajalo identično boji šalice...
Sjeo je pokraj nje, mada je taj dvosjed u stvari bio malo veća fotelja...
- sviđa ti se pjesma...
- rekla sam ti da ne volim cigane
- znaš i sama da je ta pjesma puno više od pjesme?!
(nastavak slijedi)
Post je objavljen 24.04.2007. u 12:34 sati.