Pripreme za zadnje «najbliže gostovanje» krenule su malo ranije nego inače. Namjera je bila prije polaska u Veliku ugostiti prijatelje iz Zagreba i Slavonije. Zbog spleta raznih okolnosti, uglavnom obaveza na poslu, većina ekipa se morala zahvaliti na pozivu uz iznimku jednog dragog gosta iz Zagreba. Nakon što su se malo bacile noge pod stol i ispraznila pivska bačva, oko 15 sati krenulo se put Velike u pet, šest automobila. Odmah (što znači skoro sat vremena čekanja) smo ušli na stadion jer domaći zaštitari (brodska tvrtka koju nemamo niti jednog razloga reklamirati op.a.) kao da su izmislili proceduru pregledavanja. Pri tome je Č zbog duhovite dosjetke na račun «pregledača» morao na razgovor sa snagama reda. Kompletirali smo se tek u poluvremenu, ali i do tada je veći dio ekipe derao grlo punim gasom. Navijanje ipak, barem što se nas tiče, vrhunac doseže u drugom poluvremenu. Nakon gola Modrića koji je bio i jedini na utakmici, do kraja susreta, pa i malo duže, glasnom pjesmom slavimo još jednu pobjedu Dinama. Vjerojatno i posljednju u Zlatnoj dolini jer se klub u Velikoj nalazi na samom začelju prvenstvene ljestvice, a sada već bivši predsjednik u zatvoru gdje je mjesto i mnogim drugim istaknutim, kako se sami vole nazvati, nogometnim djelatnicima. Neopterećeni tuđim sranjima, u Brod smo poveli dio onih koji nisu stigli na feštu prije tekme, ekipu Zagreb – Istoka. Tu počinje sasvim druga priča… Fešta se nastavila u Udruzi, ali i po brodskim ulicama, trgovima, parkovima i klubovima do dugo u noć, a gosti su kućama navodno stigli kada im je i Sunce pokazalo gdje je Zagreb. Neka radije sami napišu svoje dojmove… Uglavnom, ponovilo se što prije!
Post je objavljen 24.04.2007. u 10:31 sati.