Pregled posta

Howdy, stranger...

Izgleda da sam postao Amerikanac. Sjedim na aerodromu, radim na laptopu. Znam koliko treba dat napojnice, kome treba, a kome ne treba dati. U Connecticutu sam, a fali mi Kalifornija (vjerujte, Hrvatska fali jos vise). Let mi je otkazan, tako da provodim neko vrijeme na aerodromu do iduceg leta.

Nisam se javljao neko duze vrijeme. Lako za post na blogu, al eto iskljucivao sam i sve instant messengere, zanemarivao e-mail, skype i sve druge oblike komunikacije ne bi li ostao sto vise pribran za rad. Kojeg je bilo iznimno puno, izvlacio sam iz sebe sve sto imam. Al dobro, sada ce valjda biti bolje. Ispricavam se.

Za one s kojima se nisam bas nikako cuo, ja evo u Connecticutu upravo odlazim s proslotjedne radionice na kojoj sam drzao prezentaciju o svom istrazivanju. Covjek nikad ne bi pogodio sto ja radim osim ako je citao moju web stranicu. Prije godinu dana, Josip i ja smo veselo ili nesto manje veselo programirali robote na IX katu C nebodera. Trenutno, Marko se bavi fizikom mnostva cestica ili tako nekako (physics of condensed matter). Trazi dijagrame prijelaza faze na nekonvencionalne nacine. Da mi je netko rekao prije godinu dana da cu vecinu vremena potrositi na teoriju vjerojatnosti i nesigurnosti, statisticku mehaniku i slicno, rekao bi da je LUD. Al eto, sve se vraca, ono sto sam najmanje znao na kraju mi je postalo svakodnevica.

U Hrvatsku stizem 2. srpnja i ostajem mjesec dana negdje. E kako cu provesti tih mjesec dana jos cemo vidjeti. Samo se nadam da ce se ici na DOF opet jer bi ja bas jako isao. Bas sam neki dan gledao one likove iz Nasica kako preskacu kontejnere :)

Iduci kvartal vise nisam asistent u nastavi, samo istrazivanje. Nadam se da ce to skinuti dobar dio tereta, makar nije da sam bas preoptimistican. U medjuvremenu samo jedva cekam da dodjem u SB i odspavam na krevetu relativno normalne duzine i da ne moram svaki dan nekamo putovat taksijem/autom/avionom.

Ovaj drugi dio posta pisem pred kraj svog putovanja u autobusu LA - SB. Vrijeme je 19.22h i u LAu jos uvijek traje prometna guzva pa nas je drajver odlucio provesti zaobilaznicom. Santa Monica, Venice Beach, Pacific Palisades (da! tamo gdje su snimali Mitcha i Pamelu, vidio sam osmatracnice) i trenutno prolazimo kroz Malibu beach. Nema sta, plaze su ogromne i prekrasne, pogotovo u zalazak sunca (Sunset Blvd anyone?). Nije ni cudo da stanovi ovdje dodju puste milijune.

Da se vratim na misao da mi je Kalifornija izgleda postala dom. Bas sam se izgleda razmazio, fali mi puno sunca i Kalifornijska opustenost. Mozda sad malo bolje razumijem Dalmatinere :) Uglavnom, sad kad sam stigao sam puno bolje volje. [Bolje da ne idem na Istocnu obalu. Kad odem, dogodi se nesto veliko npr Skoric se osisa (kad ce slika?) ]. A treba mi dobra volja nakon svega sto se dogadjalo danas. Da skratim: trcao sam na avion nakon sto mi je prvi let bio odgodjen 4 (slovima: cetir) sata. I jedva stigao na avion za LA, a zna se narodna izreka: "Tko ne stigne na avion s Istocne na Zapadnu obalu, spava na Istocnoj obali.". Trenutno sam budan vec 18h u komadu, a bit cu jos. Jeo sam slajs pizze ujutro i neki sendvic u avijonu + tviks. Jedu mi se njoki ili snicla svinjska (ipak nisam tolki amerikanac).

Nakon ovog poprilicno sumanutog posta, ostavljam vas u nadi da cu smoci snage vise pisati u buducnosti jer znam da Internet zudi za mojim literarnim pizd^H^H^H^Hglupostima.

P.S. Cik pogodi tko je covo s kapom na slici? (druz i skoro se ne moraj javljat, za njih znam da znaju. mislim da i tenchee isto zna.)