Da bar mogu napisati te rijeci sa vjecnom bojom na nebu...
da uvijek budu tu kad ih zatrebas...
da oblaci nikad ne zaklone taj zavjet srca mog...
da nekom tajanstvenoscu ostavim dio sebe ne nebu...
da te uvjek pratim kud god krenes....i da me pogledom lako pronadjes na nebu.
I zbog ljubavi svi se kunemo da zauvjek budemo tu...da budemo zajedno...
i zbog ljubavi se osjecamo dovoljno jakima da stvarno mislimo da je to moguce.
Umjetnici ostave svoja djela za sobom da budu posjetnik njihovog postojanja...
i njih samih...sve osjecaje,znanje,vjestinu, prozmu u slikama...
kipovima...portretima i dijela postanu vjecni dom umjetnika.
Ako je to istina onda si moj dom ti...
jer sve moje rijeci,misli,osjecaji,snovi,zelje...su pohranjeni u tebi...
ti si moj dom.
I ako nestanem...zauvjek ces me imati u sebi,najbolji dio mene ti pripada ...
i kao umijetnik potpisat cu se ispod svoje najbolje umjetnine s ponosom ...
potpisat cu se na tvom srcu da svi znaju da si moj dom...
potpisat cu se na nebu...kao posjetnik tebi...
da ne zaboravis da si inspiracija mog srca i moje najbolje umjetnicko dijelo-Ljubavi!
Post je objavljen 08.05.2007. u 08:09 sati.