Najviše me iznenadilo kada mi je Bog dao svoju osobnu šifru svemira. Bio je to alfanumerički niz koji je sa alfabetikom i numerologijom imao onoliko veze koliko je Bog bio alfa numero uno jer inače cijela crtica ne bi imala smisla.
Da vam ga kažem sada ne bi ga razumjeli, pa nije ni važno.
No, meni je bilo važno. Naime, šifra svemira, kôd, bilo je to nešto simpatično za imati. Osobito od provjerenog autoriteta. Šapnuo mi ga je na uho tijekom jednog od naših dobrano dokumentiranih razgovora o Venezueli, dok sam ja razglabao naširoko o eksportnim mogućnostima brodogradilišno transportne industrije, sagnuo se iza mene i ubacio mi u uho rješenje. Mozak je vražja stvar, to i Bog zna, jer je začas dvojba pred kojom sam se nalazio bila riješena. Venezuela bi se trebala okrenuti prema restriktivnom progresivnom turizmu. Biti pozvan od Boga, ja sam to shvaćao vrlo ozbiljno i niz je ušao u moj rezon i usidrio se čvrsto. Kao i dvojba.
Jer ako Bog zna kôd i ja znam kôd, a Bog je Bog, a ja nisam Bog ... što sam onda ja?
No nju je potislo veselje. Niz se pokazao korisnim. Aplikabilnost šifre se sastoji u njezinoj pravilnoj postavljenosti unutar svakog konteksta. Postanite majstor šifre i njezina obličja ukazivat će vam se gdje god zornete, gdje god nađete strukturu. No znajte šifru, pa postanite majstor šifre ... Novac je prestao biti problem, prvo sam oborio loto tri puta zaredom, a zajedno s njim satrao sam i cijelu industriju kockanja te sa dovoljno novca priprijetio da dolazim po još dok se kladioničari nisu povukli shvativši da me ne mogu pobijediti, a ljudi ponovno počeli razmišljati. To je dovelo do genijalnih promjena u našoj zemlji koja je već na pola puta do Plutona. Duga priča. Kada bih počeo o svim nedaćama u kojima sam se našao sa pokušajima da se niz provali, kôd razbije, ne bih vam stigao ispričati koliko je zabavno bilo sa ženama. A tek sa atomskom fizikom! Ubrzo sam počeo zadobivati veliku moć i ugled od znanaca, a i neznanaca. Priče su se počele širiti i plaćenici su poslani da me likvidiraju, ali, bivajući vlasnik kôda svemira, ja to nisam dopustio. Apsolutnu monarhiju svoga lika zamijenio sam ubrzo veličanstvenom transverzalnom običajnošću koja je uslijed virtualnog rata polučila smjer zajednice i sada letimo visoko. A život? Život je nevjerojatno spokojan. Dosadan možda, ali svako malo se netko sjeti nekog novog problema, ja ga riješim i Zemljom opet ovlada veselje.
Seratori mi dolaze sa vijestima da se u Seratu nekolicina seratora buni glede dokolice. Traže drugačije ... vidove. Sufliraju da bi šifra bila korisnija korištena i od nekog drugog, dapače, možda čak i svih. Ja nisam siguran, slušam tu nemoćnu masu ljudi i rješavam to po običaju po brzom postupku. Niz je brzopotezan.
No moja pobjeda je jalova. Na putu kući sam izgubio volju. Ali pred jutro ju dobivam natrag.
___________________________________* * *
Bog je zauzet. Pratio je moje dvojbe, pomagao mi u tumačenju kada je zapelo, ali već odavna mi ne treba te tek kao smrtno biće osmog stupnja eterije tražim da mi da moje pravo da budem on. On se mršti, čuo je ovu priču već stoput, iznenađen neoriginalnošću na trenutak, ravnodušno se baca u očaj i zgromi me pogledom. Tajna umire, dok sam ja već mrtav. Zemlju su preplavili mravi.
Mrmljajući u bradu Bog odlazi nešto dalje, mrmljajući 'ljudsko stanje ... ljudsko stanje ...'
2007.
Post je objavljen 24.04.2007. u 07:31 sati.