Marketing
KOHELET
ICHI-GO ICHI-E*
Određeno vrijeme za svaku stvar
3 1 Ima jedan čas za sve
i jedan čas za svaku stvar pod nebom:
2 jedno vrijeme za rađati i jedno
vrijeme za umirati,
jedno vrijeme za saditi i jedno
vrijeme za čupati biljku,
3 jedno vrijeme za ubiti i jedno vrijeme
za ozdraviti,
jedno vrijeme za podrovati i
jedno vrijeme za graditi,
4 jedno vrijeme za plakati i jedno
vrijeme za smijati,
jedno vrijeme za oplakivati i
jedno vrijeme za plesati,
5 jedno vrijeme za bacati kamenje
i jedno vrijeme za gomilati kamenje,
jedno vrijeme za za grliti
i jedno vrijeme za izbjeći grljenje,
6 jedno vrijeme zatražiti i jedno
vrijeme za gubiti,
jedno vrijeme za čuvati i jedno
vrijeme za bacati,
7 jedno vrijeme za rastrgati i jedno
vrijeme za sašiti,
jedno vrijeme za za šutjeti i jedno
vrijeme za govoriti,
8 jedno vrijeme za ljubiti i jedno
vrijeme za mrzjeti,
jedno vrijeme za rat i jedno vrijeme
za mir.
9 Koju korist ima zanatlija od rada koji
obavlja
10 Ja vidim bavljenje koje je Bog dao
sinovima Adamovim
[18] da se time bave.
11 On je načinio sve lijepe stvari u svoje
vrijeme;
u njihovo srce on dade čak smisao
trajanju, a da čovjek ne može otkriti
djelo koje je Bog učinio od početka
do kraja.
12 Ja znam da nema ničeg dobrog za
njega nego se veseliti i dati sebi
dobra vremena tijekom svog života.
13 I po tome, svaki čovjek koji jede i
pije i kuša sreću u svem svom radu,
to, to je dar Božji.
14 Ja znam da sve što čini Bog,
to će trajati uvijek;
nema ništa za dodati tome, ničega
za oduzeti mu,
i Bog čini na takav način da se
strahuje
pred licem njegovim
[19].
15 Ono što je već bilo, i on što će biti
već je bilo,
i Bog će tražiti ono što je nestalo
[20].
Postoji određeno vrijeme za svaku stvar. Ako se stvari ne učine na vrijeme, kasnije je prekasno. I ispada nekako nakazno, fake. Nigdje se to ne vidi kao kod silne želje za slavom. Evo, recimo Bago: briljantan novinar; njegova javljanja iz Vlade i Sabora uzorit su primjer tv-novinarstva; insider: upućen u sve nijanse tema kojima se bavi; pametan mladi čovjek... ali, dočekao je svojih pet minuta i slava će uništiti cijelokupan Bagin dosadašnji rad. Zato jer ga poštujem, kazat ću: ako ne stane i ne razmisli!
Iako, možda je već kasno.
Jer, to što Bago radi, sasvim je negledljivo, točnije: neslušljivo; umjesto da vidim i čujem kako stoje stvari s SDP-om, gledao sam još jedan Bagin talk-show. Svi tamo imaju svoj talk-show, čak i oni koji sve češće, kao Mare Nemčić, pričaju sami sa sobom. Sve je na HTV-u u znaku komercijalizacije, pa je i informativni program javne televizije postao infotainment: presudni su problemi našeg društva samo isprika za retoričko pripetavanje javnih osoba i zaradu od telefona i reklama, i u toj općoj i ciničnoj nivelaciji tema i ljudi dogodio se diskretni kopernikanski obrat: televizija nije više tu zbog nas, da nam kao njena zaštitnica Sv.Klara (Jasna) stvari čini jasnima - Hrvati bi rekli transparentim - da nam ih i pojašnjava i uopće dade vidjeti, nego smo mi tu zbog televizije - mi smo samo rejting gledanosti programa, ono što jedna kompanija, ovdje HTV, prodaje drugoj kao svoj osnovni proizvod: mi, gledatelji, mi smo roba, i takvom odnosu nije ni čudno da moj osnovni zahtjev javnoj televiziji: Objavite!, biva uskraćen. Kakva javnost, kakvo općinstvo, kakva priopćenja, objavljivanja i kakva, molim vas, Informacija! Show must go on! Kultura spektakla.
I onda jasno, nitko se ništa ni ne usudi zaustiti u strahu da ga Bago ne prekine, ne prestrašen Baginom pameću, jer tu je razum već kazao laku noć, nego naprosto njegovom neugodnom, neodgojenom autopoiteičkom upadicom: onom koja postaje sama sebi svrhom, jer je jedina svrha Bagina performancea - upadica. To je Bagina misija: instrumentaliziranje svih u funkciji Mislava Bage (nedajbože gledatelja HTV-a). Bago će vas prekinuti bilo kad i samo iz jednog razloga: jer, Bago prekida! Ako vas ne prekine, pa kako će očuvati dobar glas i reputaciju!? On je na glasu kao strašan frajer koji prekida čak i Račana i Sanadera, i dnevnu kvotu diskontinuiteta bilo kojeg govora o bilo čemu valja Aliji Bagi Sirotanoviću ispuniti, jer on bi se nekako loše osjećao, a i opći bi dojam bio blijed: Nije to više onaj stari Bago!
- Oprostite, ja vas moram prekinuti., gotovo sa željenjem reče Bago.
- Zašto?, iskreno začuđen upita gost.
- Zato, reče Bago, jer sam ja poznat kao voditelj koji prekida goste: kad vas ne bih prekidao, ne bih bio poznat, razumijete me, ne?, odgovori Mislav nekako permisivno, a opet strogo, sa sadističkim sostenuto prizvukom prijekora, svojstvenog glasu mladog župnika.
I tako, da bi se iz emisije u emisiju zvijezde HTV-ovog infotainmenta dokazale, mi više nismo u prilici pratiti normalan, kontinuiran, suvisli razgovor s gostom ili gostima ili gostiju, nego je odnedavno riječ o neurotskom, histeričnom nadrkavanju jednog prekasno proslavljenog novinara koji misli da mu se u sekundi mora odgovorit na pitanje: Ako Jurčić podrži Milanovića i ovaj izgubi izbore, hoće li Bandić likovati?, i to točno, naime točno kako je Bago predvidio, inače, u protivnom, on gasi svjetlo! Fajrunt! Bago je već umoran od kenjaže, dosta je njemu jebanju u glavu, idemo, sredina naprijed, ajmo, brže, brže to, nema se više vremena, nemojte vi meni tu...
Nemojte vi meni...! Nevjerojatno! Vi MENI! Kao da tu itko išta Bagi, kao da je on neki kurac pa sad se svi skupljaju na HTV-u zbog Bage! A IMT? A di smo tu mi? Pada li njemu na pamet da to oni govore NAMA, ne njemu, nama koji ne bismo bili u 10.30 nužno svaku večer nadrkani, pa i ako smo ćelavi, i koji smo živo zainteresirani za odgovore na pitanja koja, sasvim nezainteresiran za njihovu sudbinu, Bago postavlja. Nezainteresiran...kako, čekaj...da, da, nezainteresiran u biti, jer, Bago je zainteresiran jedino i samo za to da u prvom mogućem trenutku sugovornika prekine s takvim shitfaceom da nastaje neugodna atmosfera čak i u domovima gledatelja, ne samo u studiju.
Da bi se ovo prekinulo, savjetujem da se Bagi dopusti da u prime-timeu subotom vodi "Najslabiju političku kariku": tu bi mogao vrijeđati do mile volje, prekidao bi i izbacivao političare kako mu se prohtije, oni bi mu rado dolazili u emisiju jer hrvatski političari iz nekog idiotskog razloga vjeruju da ne biraju oni sami medij vlastite komunikacije s javnošću već da se moraju nadlajavati s Gogom Bjondinkom, nadvikivati s Dreletom i nadjebavati sa Zuhrom (Zuhra je zapravo gospodin u ovoj konkurenciji, pa čak i bez nje) ali ama baš u svakoj mogućoj formi šalikurca, kako se nekoć dok je tv bio crno-bijel nazivao infotainment, u ona vremena kad je Marica Hrdalo bila proto-stand-up komičar, samo to još nitko, pa ni ona, nije znao.
Stanimo malo, junaci, eeeeeej! Koji vam je kurac?
Idemo malo u stariji, postojaniji, normalniji svijet: daj da netko više kaže Bagi u studiju, pa makar mu to bilo zadnje na HTV-u ili u politici: Ej, Bago, nabijemtenakurac, a ti si neki mjesni zevzek, što li?, i vjerujte taj će čovjek postati premijer. Jer, vidjet će građani: Konačno netko ozbiljan!
Hoću ćuti odgovore. Bagina pitanja nisu glupa, dapače, velim, baš zato jer su pametna želim čuti odgovore. Ali, zaustavite Bagu čim postavi pitanje! Između odgovora i Bage ispriječila se slava. Ako ona ne intervenira i ne prekine sugovornika, pa čemu smo se večeras skupili, mi u studiju, i vi dragi gledatelji kraj svojih malih ekrana, koji nikad nisu dovoljno premali a da Bago na njima ne bude velik čovjek. U svojim očima.
Nego, ono bitno, ono što nismo mogli čuti u "Otvorenom": od Bagine buke nije se moglo razgovjetno čuti ono presudno, a to je da je SDP posve izgubio kompas. Linić veli da ga zanimaju i sučeljavanja stranačkih kandidata za predsjednika SDP-a, a Bago odmah - to je indeks korumpiranosti tog mentaliteta: sve je njima samo prigoda za slavu/gledanost/marketing: sve je tu samo i jedino zbog njih! - spremno, s rubinšajnom u očima, domeće: Pa organizirat ćemo mi i sučeljavanja!, hoćemo, hoćemo. Stašno.
I nije, zaista nije sad poanta da se unutarstranački problemi riješavaju daleko od očiju javnosti: ne, sjajno je da SDP ima snage za ovakve javne nastupe i rasprave, doista je to svojevrsan dokaz demokratičnosti SDP-a. Ili bi bio, da nema poante: SDP je počeo svoje unutarstranačke probleme riješavati jedino u medijima, kroz medije i samo uz pomoć medija!
SDP je potpao pod vlast medija.
A htio bi vladati Hrvatskom.
SDP, kao što je pokazao i Glavni odbor, u sebi samome nema snage riješiti niti jedan bitan stranački problem, a ako ima, to ni na koji način ne pokazuje: znam da skaredno zvuči, ali reklo bi se da SDP ima kroničan problem s medijskim posredovanjem vlastite politke, upravo zbog prevelike naklonosti medija!
Umjesto da se dogovori proceduralni konsenzualni minimum, jedan se na odboru samonominira, drugi s njega odlazi, a obor zaključuje da će konvenicije - biti!
Dva dana potom, SDP diskutira svoje probleme u studiju HTV-a, demonstrirajući da niti jedan od tih problema nije prodiskutiran na Iblerovom.
Dapače, čelnici nastupaju hendikepirani, bez odstajalih prevrnutih šalica kave, gonetajući budućnost bez ikake kristalne kugle, karata ili barem ptičje iznutrice: hoće li se kandidirati Bandić, hoće li podržati Jurčića ili Antunovićku, hoće li Jurčić zahtjevati partijski plebiscit kao potporu kandidaturi, hoće li predsjednik stranke biti i premijer, hoće li bilo koji socijaldemokrat uopće biti premijer...? Navodno da je Linić u tom ozračju u nekoj izmaglici vidio Komunizam, neki su po Iblerovom trgu noću čuli grohotan smijeh Pepce Kardelj, a Tonči Vujić je, kažu, govorio mrtvim jezicima, što doduše nije nužno parapsihološki fenomen, ali je psihološki shvatljivo zašto se danas takvim čini.
A da se dogovorite, bilo što, prije no što vam upadnem u riječ?
______________________________
* Ichi-go ichi-e ( literally "one time, one meeting") is a Japanese term that describes a cultural concept often linked with famed tea master Sen no Rikyu. The term is often translated as "for this time only," "never again," or "one chance in a lifetime."
Ichi-go ichi-e is linked with Zen Buddhism and concepts of transience.
Post je objavljen 24.04.2007. u 02:40 sati.