plačem,
a suza ne teče,
vrištim,
ali glasa ne puštam,
samo da neko ne vidi,
da ne primjeti,
da se ne sažali...
koliko ovo boli,
prostim riječima opisat se ne može,
gutam muku,
hranim se suzama,
sreća je trajala trenutak,
a tuga ju zamjenila kasnije satima...
dal me voli il ne,
sam Bog zna,
ali ne i ja,
dal ću saznat ikada,
to je za mene jedna velika nepoznanica,
bolna suzama oprana enigma...
dal ga volim ja,
to je pitanje koje navire,
koje mi pili mozak zadnjih sati i minuta,
sumnja je prevladala,
dal je vrijedan,
dal je on taj,
to samo mogu ja da znam...
umorna sam,
iscrpljena i ispijena od osjećaja,
neka sve prestane,
neka nestane,
ako je to cijena mira duše moje,
neka tako bude neka ostanem sama ovdje,
samo da više ne pati srce moje...
Post je objavljen 23.04.2007. u 23:10 sati.