Marketing
Igračka sudbine?
Puno se puta pitam jesam li ja najdraža igračka sudbine, zašto ona mene toliko voli, zašto se non - stop poigrava sa mnom? Pa i ja sam čovjek od krvi i mesa, puna emocija, I'm not "iron lady" without any feeling...Stvarno ne znam kakav je magnet moja duša, koja uvijek na svoje polove vuče loše destiny's sides...Očito tako treba biti...Zato ona i postoji. Ja osobno vjerujem i sudbinu i vjerujem da sve što se događa, događa se s razlogom i da je svaki čovjek u pravom trenutku na pravom mjestu. Iznimke nema. Barem po mom shvaćanju života ne..Ipak- ja se ne predajem. Ne smijem se predati..Kada volim, volim kao da nikad nisam bila povrijeđena, a to zaista jesam. Čak previše puta. I u ljubavi i u cjelokupnom sagledavanju života..Ali opet..Kad pomislim koju ja imam sreću što sam donekle zdrava, što imam krov nad glavom, što mi roditelji omogućuju školovanje, što nisam nikad ostala potpuno sama itd., itd. ...Ne da mi se ni nabrajati koliko mi je život svjetlih trenutaka imao..Nevjerojatno puno..No, svaki čovjek misli da je njemu najgore i najteže..Nije. Nego ne zna kako je drugome. Malo kada razmišljam o tome i bunim se radi sitnica..."Kad si sit, ne prevrči stol"... Točno to... Ali kad čovjek ima nešto, uvijek traži više. Imam tek nekih jadnih (još čak ne) 18 godina..Ono..I ja mislim da sam ogromno toga u životu prošla...Da, da...Možeš misliti..Jesam nešto, a što me još čeka, nisam svijesna. Stvarno nisam. Koliko će još križeva, krvavih, u životu biti..Ali sve u svoje vrijeme....Samo znam da ga nikad neću svaliti na drugu osobu, ako će on pripasti meni. Pa, sudbino, ako mi je suđeno, vodi me još noćas sa sobom...Putevima anđela...
Post je objavljen 23.04.2007. u 22:22 sati.