Ave svima koji ovo čitaju!
Gdje sam stao... Na mislima o Njoj..
Pa da, tako to ide, čovjek se zaljubi kad tad u životu a mene je snašlo prilično rano i prilično teško. „Pao“ sam u prvoj rundi srednje škole i držalo me sve do, mogu slobodno reći, maločas. Kad se čojek odluči ići „Božjim putem“ onda mu žene nisu više toliki problem. Ostanu problem dakle, to je poanta, ali ipak ne kao prije. Smatram da je osjećaj pobožnog najljepši i najuzvišeniji osjećaj koji čovjek može doživjeti. Na stranu i ljubav prema voljenoj osobi i sve tmu slično..ono što ja osjetim kad se udubim u Boga ne može se mjeriti ni sa čim.
Od srca preporučam vjeru svima koji žele doživjeti nešto mistično. Želim reći da nije potrebno tražiti neke voodoo seanse, dozivanje duhova ili što ja znam što sve ne da bi se doživjelo jedno mistično iskustvo. Ne treba ni osuđivati ljude koji se tomu daju jer je normalno da čovjek ide u drugi svijet tražiti „nešto više“ jer je čovjek po nravi biće s drugog svijeta-Božjeg svijeta, i k tomu svijetu čovjek stalno, svjesno ili nesvjesno, teži. Stvar je samo u tome da se čovjek treba pozitivno usmjeriti a ne lutati svijetom koji je za ljudski mozak još neshvatljiv, pa stoga može biti i jako štetljiv. Znam primjere ljudi koji su tražili pomoć od svećenika nakom seanse dozivanja duhova. Navodno im se cijeli život preokrenuo i nisu mogli naći mir ma kako se trudili, čuli bi glasove, imali noćne more, u njima bi se rodila odioznost spram sakralnom...sve su to nuspojave do kojih dolazi stoga jer ljudski um nije sposoban prihvatiti drugu stvarnost, to je moć za koju su ljudi izgubili smisao. Kad bi pogledali natrag na staru egipatsku kulturu vidjeli bi da su ljudi tada bili jako povezani sa onostranim ( danas se uprno tvrdi da su imali veze s izvanzemaljcima- i da i ne ja bih rekao ako pod vanzemaljcima vidimo božja bića). Postoje dva tabora oko pitanja da li je civilizacija odonda išla unatrag ili unazad što se tiče razvoja.. Jedni kažu (dijelim to mišljenje) da je civilizacija nazadovala u smislu vezanosti sa onostranim i psihičkim/fizičkim moćima, a da je napredovala u kibernetici i proizvodnji naoružanja...Ne može se reći da je današnja kultura napredovala u tehnologiji, jer, kako objasniti da danas nijedan čovjek na planeti ne zna kako replicirati piramide ili Stonehenge u uvjetima kakvi su tada bili (bilo je nekih pokušaja ali se uvijek na kraju u eksperimentu podaju nekim modernim alatima i tehnikama).
Dobro...
Još par riječi o meni...sad sam student na Kbf-u (Katolički bogoslovni fakultet)u Zagrebu.
Studij pomalo ide, ja se još trzam s mislima što trebam i kako to trebam učiniti.
Previše je planova za budućnost no uzdam se u Providnost...
Ne znam da li da nastavim u ovom biografskom tonu ili ne, nekako se osjećam sebično kad ovo sve pišem ali blog je moj pa neka bude kako jest. Uostalom, zar nije „obični“ čovjekov život najzanimljiviji?! Od koga je najbolje učiti nego od primjera drugih!
Ajde neka ostane na ovomu za danas.
NEXT: zvanje? Božji poziv ili ljudska nesvjesna patnja za beskonačnim domom?
Post je objavljen 23.04.2007. u 22:19 sati.