Pregled posta

R.I.P. Krematorij

Sam naslov sve veli.
Jučer, tj. danas, 22. travnja 2007. godine, u 3 sata i 45 minuta zauvijek se "ugasio" jedan od najluđih i najlegendarnijih programa
u kultnoj Močvari, njen zaštitni znak i jedan od najposjećenijih programa- legendarni Krematorij.
Zahvaljujući našem premilom i voljenom gradonačelnikom Milanom Bandićem
(boli me kurac što bi mi zbog ovog mogli izbrisat blog, ali imam i ja pravo na svoje mišljenje-
BANDIĆU, JEBEM TI MILU MATER SPONZORUŠKU BEŠĆUTNU,
DAO BOG DA SI UNUKE PREPOZNAO U ONOM ODOJKU KOJEG SVAKE SUBOTE
ŽDEREŠ SA SVOJIM PRIMITIVNIM ULIZICAMA DOK LOČEŠ VINA ČIJA CIJENA ODGOVARA
RUNDOM PIVE ZA DUPKOM ISPUNJENU MOČVARU, I TO SAMO JEDNE JEBENE BOCE!!!!!! )
vrlo je moguće da će Močvara u slijedećim mjesecima zauvijek zatvoriti svoja vrata
Za one koji su čuli za Močvaru, a nikad nisu bili u njoj, evo samo malo informacijica:
"Klub Močvara je 1999. godine osnovala grupica entuzijasta i volontera okupljenih oko Udruženja za razvoj kulture - URK, udruge koja djeluje od 1995. godine. Vlastitim su sredstvima unajmili prostor u bivšem diskontu pića u Runjaninovoj ulici u Zagrebu, no iduće, 2000. godine, od grada Zagreba URK na korištenje dobiva prostor u tvornici Jedinstvo koji preuređuje u klub i u kojem djeluje i danas.
Članovi URK-a su sami organizirali vođenje kluba te osigurali sve ljudske i
tehničke resurse za rad kluba u svim segmentima - kreiranje i realizacija programa, rad s tehnikom, komunikacija s medijima, prikupljanje sredstava, dizajn tiskanih promotivnih materijala..., te su u naizgled nemogućem i nepovoljnom poslijeratnom vremenu netolerantnom za alternativnu kulturu i kulturu mladih postigli da su samostalno "iz ničega" stvorili respektabilan kulturni centar.
Bio je to prvi klub u Zagrebu od početka rata koji je uspio svakodnevno provoditi
vrlo raznolik program namijenjen uglavnom mlađoj populaciji. Bogatim sadržajima i uključivanjem mladih u rad, te stalnom medijskom prisutnošću, klub je stekao veliku popularnost i ugled te je postao i svojevrsnim modelom promjena u društvu van okvira institucija gdje se pokazalo da naizgled marginalizirana underground kultura postaje relevantna pojava. Programskom orijentacijom kluba Močvara naglasak je stavljen na nekomercijalne umjetničke forme te su njime obuhvaćene različite subkulture i segmenti alternativne kulture.
Tijekom godina Močvara je organizirala koncerte više od 1500 bendova iz oko 40 zemalja, stotine projekcija filmova, kazališnih predstava, izložbi, književnih večeri, tribina. Od značajnijih bendova u klubu su nastupali Mogwai, Tindersticks, UK Subs, Soulfly, Jonathan Richman, Michael Gira, Tortoise, Tuxedomoon, Toy Dolls, Black Rebel Motorcycle Club, Iva Bittova, Sofa Surfers, Let 3, Mance, Morbid Angel, The Mars Volta, Dub Syndicate, Boban Marković Orkestar,..
U okviru kluba djeluje i Močvara Design Team
(ilustratori Igor Hofbauer i Ivan Eror i grafički dizajneri Marko Matošić, Slobodan Alavanja i Darko Kujundžić)
čiji su plakati, flyeri i programske knjižice rezultirali prepoznatljivim vizualnim identitetom kluba
te su ostvarili zapažene rezultate i u inozemstvu
(učešće u knjigama Art Of Modern Rock, Hand Written,...).
Močvarina izdavačka kuća Zvuk Močvare do sada je objavila 12 izdanja
uglavnom domaćih bendova (Fakofbolan, Mance, Šumski, RDK, Motus,...).
Projekt Močvarni laboratorij događa se jednom godišnje
i u okviru njega se u Močvari održava niz kreativnih radionica.
Osim toga, odnedavno je pokrenut i projekt Hokus pokus
u sklopu kojega svi zainteresirani mladi umjetnici, kulturnjaci i udruge mogu besplatno koristiti prostore Močvare za probe i sastanke
Pored samostalnih projekata Udruženje za razvoj kulture i klub Močvara su u partnerstvu s drugim udrugama sudjelovali u različitim projektima
poput Festivala filma o ljudskim pravima (od 2002., u suradnji s Multimedijalnim institutom/ klubom Mama),
Ponikve - eko-kulturni festival (od 1995. do 2002. godine, u suradnji sa Zelenom akcijom i Volonterskim centrom Zagreb),
platforma Clubture - povezivanje urbanih inicijativa i razmjena programa između nezavisnih kulturnih centara u Hrvatskoj
(od 2001. godine), Sea Splash Reggae Festival - prvi festival reggae glazbe (2003. godine, Pula, u suradnji s udrugom MonteParadiso),
Tabor u Taboru - glazbeni i filmski festival (2003., u suradnji s udrugama Zona Kumrovec i Gokul)
te Otokultivator - ljetna škola kulture (2001.-2003., otok Vis, u suradnji s Multimedijalnim institutom/klubom Mama i Udrugom studenata arhitekture EASA Hrvatska."

Zašto dolazi do mogućeg zatvaranja Močvare??
E, zato jer (sad bih rekao: zato jer je Bandić smeće, što i je), quoting:
"Naime, došlo je do krvavog obračuna noževima i vatrenim oružjem ispred Močvare, u subotu oko 3.50.
Četiri su osobe ozlijeđene, od čega najteže 21-godišnji mladić kojemu je prostrijeljena glava.
Prema prvim informacijama Policijske uprave Zagrebačke, došlo je do obračuna nekolicine mladića ispred ulaza u klub
koji je te večeri bio krcat zbog popularne rock slušaonice.
Nepoznati počinitelj ili više njih nakon zatvaranja kluba pokušao je ubiti 21-godišnjaka
prostrijelivši mu glavu, dok je 31-godišnjak uboden u lijevu natkoljenicu,
18-godišnjak je zadobio porezotine po rukama, a 23-godišnjak je uboden u područje trbuha.
Najteže ozlijeđeni mladić prevezen je u Kliniku za traumatologiju zajedno s 31-godišnjakom i 18-godišnjakom,
dok je ubodeni 23-godišnjak zadržan na liječenju u KBC Dubrava."

Močvara je tokom 8 godina bila "sigurno sklonište" alternativaca i metalaca i sinonim za bijeg od usranog svijeta pop i elektro glazbe,
a u današnje vrijeme od cajki čiji se klubovi otavraju kao gljive poslije kiše.
U Močvaru sam prvi puta ušao sa nešto više od 17 godina
(i vidi vraga- prvi puta, pa odmah na Krematorij , a na programu su bili Manowar i brijem Maideni (druguog benda se ne sjećam,
ali znam da je bio Manowar i da mi je bilo baš lijepo ),
a najčešće sam išao na Rock te jebo! (Karaoke ruuuuulzzz!!!! Pjeval sam gore jako često, najčešće Blitzkrieg Bop,
ali se i Metallica znala nać na repertoaru , i uvijek su padale pohvale na izvedbu ),
Rockzone (tu sam redovito ostajao bez glasa ), tu i tamo na Rockanje, Krematorij sam znao posjetit barem jednom godišnje,
katkad na Alternative rock stars (čist solidan program, ali slaba posjećenost),
te na plesnjake Funky Situation (legendarna disco era 70-tih i ranih 80-tih godina)
i Dirty Dancing (elektronka 80-tih, koju jako volim poslušat, još poznatije kao "era one hit wondera")
s kojih sam se redovito vraćao znojan kao konjina i bolovima u svakom mišiću tijela od plesanja
Močvara je jedan dio mene, i uvijek će biti, a vjerujem i ostalih koji ovaj blog prate.
I sad imam par pitanja za Bandića:
"Zar u Vama ima tako malo ljudskosti da jednostavno sa hladnim i otrovnim smiješkom na licu
otkidate jedan dio svih nas koji slušamo alternativnu glazbu, metal i rock?
Ako vam je toliko stalo do mladih ljudi kao što pričate
(iako znam da nije jer je jedino na što mislite je vaše ogromno i masno dupe
preliveno Don Perignonom) zašto im onda uskraćujete mjesto koje nama jamči odličan provod?
Ono što je nekad vama bio Kulušić, to je danas nama Močvara.
Zar je grijeh biti metalac?
Krivi smo što smo u toj glazbi našli sami sebe,
prepoznali se u pojedinim dijelovima nekih pjesama?
Jesmo li krivi za to što smo odabrali druge staze za put prema nekakvom životu
i što nam takva glazba daje potporu, što nas bodri i tjera da nastavimo?
Sad ćemo ljude dijeliti na normalne i metalce?!!!!!
Nije li to možda diskriminacija?!!
Kaj moramo svi najednom počet slušat cajke (iako poznajem ljude koji ih slušaju i čist su ok- ljudi, naravno)
da bi nas se imalo shvatilo?!!!!
Ma nema te osobe koja će me natjerat da počnem slušat cajke, nikad!!!!"
Očito mi govorimo nekim drugim jezikom koji maloumnim idiotima nije jasan
što nas očito, po njima, čini drukčijima.
A ako ćemo po tome suditi doći ćemo do zaključka da je naša država puna primitivaca.
I mi bi takvi u Europsku Uniju- takvi ne bumo ni do Bregane, a kamoli tek u EU.

Predlažem da se pokrene peticija protiv zatvaranja jednog od simbola našeg grada
na koji sam izrazito ponosan, ali ono što ruši ugled i ljepotu ovog grada su ljudi koji ga vode,
kao i državu- stvarno sam ponosan što sam Hrvat,
ali kad vidim kakva sranja rade ovi primitivci u Saboru i Vladi dođe mi da odem odavde i da se nikad više ne vratim.

Hmmmmda.

Sve u svemu, sinoćnji provod je jednostavno bio prejeben-
Nik, Tomo, Iva, Anja, Bubreg, Dean, Luka i ja krenuli smo prema Čvari.
Prvo smo bili malo ispred Čvare (tj. koji kilometar dalje, na klupicama )
i malo se "ufurali" u štimung (he he, nikad ne bu dosadno kad je gitara u društvu )
Zatim smo se, kad se malo popilo, ušli na "posljednji ispraćaj" Krematorija,
pa malo bili unutra, potrošili glasnice (yours truly ),
pa malo cugali ispred jer šank radi samo do ponoći,
a pred kraj programa, tj. tam negdje od dva pa do fajrunta smo se razbacali ko konjine po stageu,
većina bang-ala, neki su jednostavno pustili da ih ponese ritam (right, Iva? )
a jedan pacijent je jednostavno skakao skroz naokolo po stageu (pogotovo na Fuel, Welcome To The Jungle i simboličnom The Final Countdown)
A uopće nije bio pijan, samo se prepustio valovima glazbe i izbacio višak energije
i frustracije koje je nakupio preko tjedna radeći ko konjina

Nakon dugo vremena čuo sam Blind Guradiane- i vraški se uklopilo u predobru večer

E sad na posvete:

Iva

(svi koji još volite ovu stvar, slobodno se tu nađite )

Blind Guardian - Mirror mirror

Davno su prošli dani otkad sam intenzivno slušao Guardiane.
Jučerašnji jebeni provod u Čvari ponovo me malo natjeral na preslušavanje
Mala biografijica : Blind Guardian je power metal bend osnovan 1985. u Krefeldu, Njemačka.
U razdoblju od 1986.-1987. izdaju dva demo albuma pod imenom Lucifer's Heritage.
Od osnivanja njihovi tekstovi bili su inspirirani imaginarnim svijetom J. R. R. Tolkiena i drugih autora fantastične proze,
te legendama i mitovima.
Na njihovom debitantskom albumu Battalions Of Fear i drugom Follow The Blind,
na kojem je prvi put gostovao Kai Hansen, prevladava utjecaj speed metala, mnogo više nego na Blind Guardianovim budućim albumima.
Već na sljedećem uratku Tales From The Twilight World, Blind Guardian poprima moderniji zvuk,
te češće koristi zborove uz pomoć orkestra.
Time je Blind Guardian stvorio svoj danas prepoznatljiv epičan stil.
Sljedećih godina izdaju još dva albuma, Somewhere Far Beyond i svoje prvo live izdanje Tokyo Tales.
Bend dostiže svoj vrhunac albumima Imaginations From The Other Side i Nightfall In Middle-Earth,
koji je baziran na knjizi Silmarillion, autora J. R. R. Tolkiena.
Uslijedila je stanka tijekom koji Hansi Kürsch surađuje s osnivačem Iced Eartha Jonom Schafferom,
što rezultira izdavanjem albuma novog benda nazvanog Demons & Wizards.
Popularnost Blind Guardiana je rasla i 2002. bend pušta u prodaju A Night at the Opera,
na kojem dolazi do malene promjene stila te se osjeća utjecaj progresivnog power metala
Njihova posljednji album, A Twist In The Myth, objavljen je u rujnu 2006.

Mirror mirror definitivno je jedna od nosioca albuma "Nightfall In Middle Earth",
ali i jedna od zaštitnih znakova njihove karijere
Hitovi sa "Nightfall In Middle EartH"-a: Into The Storm, Nightfall, When Sorrow Sang, Blood Tears, Time Stands Still (At The Iron Hill)

Blind Guardian - Mirror Mirror

Far, far beyond the island
We dwelt in shades of twilight
Through dread and weary days
Through grief and endless pain
It lies unknown
The land of mine
A hidden gate
To save us from the shadow fall
The lord of water spoke
In the silence
Words of wisdom
I've seen the end of all
Be aware the storm gets closer
chorus (1):
Mirror Mirror on the wall
True hope lies beyond the coast
You're a damned kind can't you see
That the winds will change
Mirror Mirror on the wall
True hope lies beyond the coast
You're a damned kind can't you see
That tomorrows bears insanity
Gone's the wisdom
Of a thousand years
A world in fire and chains and fear
Leads me to a place so far
Deep down it lies my secret vision
I better keep it safe
Shall I leave my friends alone
Hidden in my twilight hall
(I) know the world is lost in fire
Sure there is no way to turn it
Back to the old days
Of bliss and cheerful laughter
We're lost in barren lands
Caught in the running flames
Alone
How shall we leave the lost road
Time's getting short so follow me
A leader's task so clearly
To find a path out of the dark
chorus (2):
Mirror Mirror on the wall
True hope lies beyond the coast
You're a damned kind can't you see
That the winds will change
Mirror Mirror on the wall
True hope lies beyond the coast
You're a damned kind can't you see
That the winds will change
Even though
The storm calmed down
The bitter end
Is just a matter of time
Shall we dare the dragon
Merciless he's poisoning our hearts
Our hearts
How shall we leave the lost road
Time's getting short so follow me
A leader's task so clearly
To find a path out of the dark
chorus (2)


Iris
Keks
Kreker
Danaj

R.E.M. - Shiny, Happy People

Neuništivi indie rokeri R.E.M. (iliti Rapid Eye Movement-
karakteristično brzo pomicanje očnih jabučica (Rapid Eye Movement).
Popratne pojave REM spavanja su trzanje rukama i nogama, potpuno opuštanje mišića,
nepravilan rad srca i nepravilno disanje. )
nedavno su, zajedno sa Patti Smith, primljeni u Rock & Roll Hall Of Fame
R.E.M. su 1980. osnovali Peter Buck - gitara, Mike Mills - bas gitara, Michael Stipe - glavni vokal i Bill Berry - bubnjevi 1980-1997.
Nakon što je Bill Berry na koncertu 1995. godine preživio moždani udar, konačno je odlučio 1997 izaći iz R.E.M.-a.
Nakon toga Peter Buck, Mike Mills i Michael Stipe odlučuju nastaviti svirati kao trio.
Oni su jedan od najduže živećih i najuspješnijih bendova u povijesti glazbe,
sa 13 studijskih albuma (Od toga su 6 albuma bili #1 u Velikoj Britaniji),
49 singlova i preko 80 milijuna prodanih albuma širom svijeta.
R.E.M. je svojim zvukom utjecao na mnoge glazbenike danas, kao Coldplay, The Bambi Molesters i sl.,
te pjesme R.E.M.-a su se konstantno puštale na MTV-u, a rado i često se puštaju na radiju.

Na ovoj fenomenalnoj i energičnoj pjesmi na pratećim vokalima gostuje Kate Pierson iz grupe B 52's (poznata po hitu "Love Shack")
Ovo su samo neki od hitova ove legendarne grupe: uz već spomenutu Shiny, Happy People,
tu su još i Losing My Religion, Bad Day, Leaving New York, Everybody Hurts, Man On The Moon,
Imitation Of Life, It's The End Of The World As We Know It (And I Feel Fine) (poslušjte pjesmu i probajte naučit lyricse-
jezik će vam se plesti gore od pletenica ), The One I Love, All The Way To Reno (You're Gonna Be A Star) etc.

R.E.M. - Shiny Happy People

Shiny happy people laughing
Meet me in the crowd
People people
Throw your love around
Love me love me
Take it into town
Happy happy
Put it in the ground
Where the flowers grow
Gold and silver shine
Shiny happy people holding hands
Shiny happy people laughing

Everyone around love them, love them
Put it in your hands
Take it take it
There's no time to cry
Happy happy
Put it in your heart
Where tomorrow shines
Gold and silver shine

Shiny happy people holding hands
Shiny happy people laughing


Ela (this one is yours as well )
Garfield
Casper
Iris
Iva:

Nickelback - How You Remind Me

E pa neka proklet bio ako ja ovu pjesmu ne bum ovdje stavil
Pjesma koja je od 2001.godine (godine njenog objavljivanja) sastavni član moje playliste i,
kak veli Zoki, ne izlazi iz mp3 playera
Chad Kroeger (nije Krueger, nego KrOeger ) i kompanija sa svojim su se albumom
"Silver Side Up" (2001.g.) pokazali svijetu svojim moćnim rifovima, jakom distorzijom
i hrapavim Chadovim glasom.
Unatoč eksploziji elektronske glazbe, umjetnih ljepotica čija se kvaliteta mjeri po veličini grudnjaka,
dečki su ostali vjerni svom zvuku i nadamo se da će tako i ostai
Frontman grupe Chad Kroeger pamti se i po suradnji sa Joseyem Scott-om
na soundtracku za film Spiderman- pjesma "Hero" koja je 2002. g. osvojila srca nove rock generacije klinaca
(including your's truly )
Hitovi Nickelbacka: How You Remind Me, Too Bad, Someday, Photograph, Far Away, Hero (Chad Kroeger feat. Josey Scott), Feeling Way Too Damn Good

Nickelback - How You Remind Me

Never made it as a wise man
I couldn't cut it as a poor man stealin'
Tired of livin' like a blind man
I'm sick inside without a sense of feelin'
And this is how you remind me
This is how you remind me
Of what I really am
This is how you remind me
Of what I really am
It's not like you to say sorry
I was waiting on a different story
This time I'm mistaken
For handing you a heart worth breakin'
I've been wrong, I've been down
To the bottom of every bottle
Despite words in my head
Scream "Are we having fun yet?"
Yet?, Yet?, Yet?, no no

It's not like you didn't know that
I said I love you and I swear I still do
It must have been so bad
'Cause living with me must have damn near
killed you

This is how you remind me
Of what I really am
This is how you remind me
Of what I really am
It's not like you to say sorry
I was waiting on a different story
This time I'm mistaken
For handing you a heart worth breakin'
I've been wrong, I've been down
To the bottom of every bottle
Despite words in my head
Scream "Are we having fun yet?"
Yet?, Yet?, Yet?, no no

Never made it as a wise man
I couldn't cut it as a poor man stealing
And this is how you remind me
This is how you remind me

This is how you remind me
Of what I really am
This is how you remind me
Of what I really am
It's not like you to say sorry
I was waiting on a different story
This time I'm mistaken
For handing you a heart worth breakin'
I've been wrong, I've been down
To the bottom of every bottle
Despite words in my head
Scream "Are we having fun yet?"
Yet?, Yet?, Yet?, no no


Sale
(ne znam tko još voli ovu stvar, ali nek si ju slobodno "prihvati"
da ne bi ispalo kako je samo jedna osoba ovdje uvrštena-
kak se veli- navali, narode )

Mike Oldfield - Moonlight Shadow

Legendarni gitarist Mike Oldfield, vjerovali ili ne, svoju bogatu glazbenu
karijeru započeo je sa samo 13 (!!!) godina svirajući akustičnu gitaru po lokalnim klubovima,
a 1973. godine izašao mu je prvi album nazvan Tubular Bells,
s kojeg je najjače odjeknula istoimena pjema,
kasnije upotrijebljena u još jednom klasiku- Egzorcistu
i danas je poznata kao "The Exorcist Theme".
Ovaj svestrani umjetnik zna sviratr i bas gitaru, i klavijature,
gitaru rastura (da se podrazumijemo ),
u 80-tima se prvo prebacio na pisanje pjesama i suradnju sa drugim pjevačima i pjevačicama
(najviše sa Maggie Reilly, koja je uz Moonlight Shadow otpjevala još jedan njegov veliki hit- To France),
a zatim na film i video.
U današnje vrijeme svestrani Mike prešao je trance glazbu- creativity, here I come!!
Uz spomenute hitove, ne smije se zaboraviti i još jedan megahit-
duet sa legendarnim Rogerom Chapmanom- Shadow On The Wall.

Mike Oldfield - Moonlight shadow

The last that ever she saw him
Carried away by a moonlight shadow
He passed on worried and warning
Carried away by a moonlight shadow.
Lost in a river last saturday night
Far away on the other side.
He was caught in the middle of a desperate fight
And she couldn't find how to push through

The trees that whisper in the evening
Carried away by a moonlight shadow
Sing a song of sorrow and grieving
Carried away by a moonlight shadow
All she saw was a silhouette of a gun
Far away on the other side.
He was shot six times by a man on the run
And she couldn't find how to push through

I stay
I pray
I see you in heaven far away

I stay
I pray
I see you in heaven far away

Four am in the morning
Carried away by a moonlight shadow
I watched your vision forming
Carried away by a moonlight shadow
Star was light in a silvery night
Far away on the other side
Will you come to talk to me this night
But she couldn't find how to push through

I stay
I pray
I see you in heaven far away

I stay
I pray
I see you in heaven far away

Far away on the other side.

Caught in the middle of a hundred and five
The night was heavy but the air was alive
She couldn't find how to push through

Carried away by a moonlight shadow
Carried away by a moonlight shadow
Far away on the other side.


I na kraju, laganica za sve!!!!

The Who - Behind Blue Eyes

Na ovo me najebao Ramonac da mu stavim, i više-manje je za njega.
No uglavnom, evo malo riječi o ovim legendama:
Grupa The Who je pod tim imenom nastala 1964, nakon raspada nekoliko bendova iz kojih su potekli njeni članovi-
gitarist Pete Townshend, pjevač Roger Daltrey, bubnjar Keith Moon i basist John Enwistle.
Nakon početnih dvojbi oko vlastitog identiteta i stila (neko vrijeme je to bio surf-rock),
razvijaju osobit R&B stil, izgrađen oko Townshendove ritam gitare
(poznata "vjetrenjača", tj. kruženje desnom rukom je njegov izum,
bez obzira što neki punkeri tvrdili), koja je tako ostavila Moonu i Daltreyu puno prostora za eksperimentiranje
(a da i ne spominjemo kreveljenje pred kamerama), što je bilo suprotno tradiciji rocka,
gdje osnovicu čine upravo bas i bubnjevi, dok je mirni i na pozornici neprimjetni basist Enwistle funkcionirao kao "oko oluje".
Nakon manjih promjena u menadžmentu, dolazi i do promjena u glazbi,
Townshendove progresivne ideje od pop singlova stvaraju mini opere ("Substitute").
Album "A Quick One" ponovio je prošle uspjehe, ali je u SAD-u prošao nezapaženo dok nije 1967. izašao pod imenom "Happy Jack".
Najveći uspjeh do tada ostvaren je sa "The Who Sell Out", konceptualnim albumom
koji je osmišljen kao radio prijenos (pauze između pjesama su bile reklame).
Tim albumom i hitom "I Can See for Miles" The Who se konačno probijaju i u Americi.
Iste godine su nastupili na festivalu u Montereyu.
Bizarni singl "Dogs" (1968.) najavio je najznačajnije ostvarenje grupe,
album (i kasnije film) "Tommy", rock operu o gluhom, nijemom i slijepom mladiću sa darom za fliper (!),
koji postaje vođa pseudoreligijskog kulta (!!). Bizarno, zar ne?
Kakogod, uspjeh "Tommyja" je iznenadio sve, pa i Townshenda, koji se suočio sa problemom -
kako nastaviti takav uspjeh? Odgovor je bio - koncertnim albumom.
"The Who Live At Leeds" možda nije bio toliki komercijalni uspjeh,
ali se i danas smatra jednim od najboljih koncertnih albuma uopće.
Tada Whoovci uzimaju kratku pauzu (actually, 1973.)
Mirovanje grupe prekida se 1975. albumom "The Who By Numbers",
koji je prošao vrlo dobro, kao i turneja, usprkos činjenici da je bio Townshendov poligon za izbacivanje frustracija.
Trogodišnje mirovanje, tijekom koje se pojavio punk pokret, završeno je albumom "Who Are You",
koji usprkos očekivanjima nije donio odgovor na punk, nego je išao "uz dlaku" tadašnjem tržištu
i predstavljao dotad najdublji prodor grupe u progresivni rock.
Surprise, surprise, album je, opet usprkos očekivanjima, zasjeo na vrhove top lista.
Trijumfalni povratak postao je tragedija 7. rujna 1978. smrću Keitha Moona predoziranjem.
Iako su kasnije tvrdili da je to predstavljalo kraj grupe, s novim članovima The Who kreće na turneju,
ususret novoj tragediji. 3. prosinca 1979. na koncertu u Cincinnatiju 11 obožavatelja je pregaženo u stampedu za sjedeća mjesta.
Ironično, članovi grupe su to saznali tek poslije koncerta, ali su usprkos tome došli na udar javnosti.
Nevolja uvijek slijedi nevolju; Townshend postaje ovisan o heroinu i kokainu te 1981. zamalo umire od predoziranja.
Međutim, iste godine izlazi album "Face Dances", koji je dobio podijeljene kritike, ali se dobro prodavao,
kao da je publika bila sretna što su The Who bilo što izdali.
Iduće godine izdaju "It's Hard" i najavljuju oproštajnu turneju, koja je završila live albumom "Who's Last" (1984).
Solo karijere članova grupe, osim Townsendove, koji je sve češće surađivao sa Davidom Gilmourom iz Pink Floyda, su se pokazale vrlo neuspješnima.
Nakon okupljanja na Live Aidu 1985. i koncerta 1989, The Who se ponovno okupljaju i kreću na turneju,
koja je ocijenjena kao pokušaj zgrtanja lake love (objavljen je i live album, "Join Together").
Takva se tradicija nastavila, a The Who se tu i tamo okupe i danas, pojačani Davidom Gilmourom,
koji svira Townshendove dionice, dok se Pete zabavlja sa akustičnom gitarom.
Basist Enwistle je preminuo 2003. godine, tako da se čini da dugogodišnja karijera ovog dinosaura ipak ide svom odavno zasluženom kraju."

Uuuups, malo sam odužil
No uglavnom, treba napomenuti da su Whoovci na turnejama bili izrazito nasilni
(that explains the consequences of Woodstock ), ali je to tada bilo shvaćeno kao
odličan potez koji je Whoovce učvrstio u sam glazbeni vrh.
Hitova je kao u priči, a ovo su samo neki- Behind Blue Eyes (1984, "Who's Last"),
Pinball wizard ( ova stvar jednostavno pršti od energije ),
Won't Get Fooled Again (danas se smatra jednom od najboljih rock pjesama uopće- ask Slash or Dave Gilmour ) etc.

The Who - Behind Blue Eyes

No one knows what it's like
To be the bad man
To be the sad man
Behind blue eyes

No one knows what it's like
To be hated
To be fated
To telling only lies

But my dreams
They aren't as empty
As my conscience seems to be

I have hours, only lonely
My love is vengeance
That's never free

No one knows what it's like
To feel these feelings
Like i do
And i blame you

No one bites back as hard
On their anger
None of my pain and woe
Can show through

But my dreams
They aren't as empty
As my conscience seems to be

I have hours, only lonely
My love is vengeance
That's never free

When my fist clenches, crack it open
Before i use it and lose my cool
When i smile, tell me some bad news
Before i laugh and act like a fool

If i swallow anything evil
Put your finger down my throat
If i shiver, please give me a blanket
Keep me warm, let me wear your coat

No one knows what it's like
To be the bad man
To be the sad man
Behind blue eyes

To bi bilo sve.
Jednostavno sam izgubil isnpiraciju za pisanje idućih 5 klasika
i ne uvažavam ničije prijedloge pjesama za idući post
To ne znači da neću prestat pisat postove

Sve vas pozdravljam,
kisam i one djevojke koje pišu postove i one koje više ne pišu.
Ma sve vas pozdravljam!!!

Pozdrafčeeeek!!!! wave:wave:wave:wave:wave:

Post je objavljen 23.04.2007. u 21:18 sati.