Dolina Neretve ovih je dana bila mjesto neizmjerne tuge koja je prožimala njezine stanovnike i koja se mogla osjetiti na svakom koraku, vidjeti na svakom licu, prepoznati u svakom pogledu. Rijeke ljudi u nedjelju poslijepodne slijevale su se u mjesto Komin koji je tragična i pomalo bizarna prometna nestreća zavila u crninu.
Naime, u petak poslijepodne jedna je obitelj; supružnici i mužev brat, krenula na rad u polje. Trebalo je zalijevati povrće od prodaje kojeg se živjelo. Na svu sreću njihova malena dječica nisu krenula s njima, već su ostala kući sa stricem i njegovom djecom. Nitko nije mogao znati da će to biti posljednji trenutak u kojemu će ta djeca od jedva tri godine vidjeti svoje roditelje živima, jer se za svega nekoliko minuta, niti kilometar dalje dogodila pomalo bizarna prometna nesreća u kojoj se automobil kojim su mladi roditelji i mužev brat išli na rad srušio u hladnu Neretvu. Razloge nesreće ne možemo niti želimo analizirati. Zasigurno bolnom i mučnom smrću utapanjem svoje je živote u nekoliko trenutaka okončalo troje mladih ljudi. Brza intervencija mještana od kojih je jedan bio ronilac nije nikog od troje stradalih uspjela spasiti. Ti nesretni ljudi jednostavno nisu uspjeli izići iz automobila koji se zaglavio na dnu rijeke Neretve, neposredno uz samu obalu.
Vijest o tragediji neviđenom se brzinom proširila mjestom, kao i obližnjim Rogotinom iz kojeg je stradala majka i supruga. Iz obiteljske kuće stradalih u svega nekoliko trenutaka umjesto radosnog dječjeg smijeha prolomio se bolan krik… Srca su svima stala i vrijeme kao da se na trenutak zaustavilo. Sljedeći su minuti bili dugi kao godina i šok je zavladao čitavom okolicom. U dva susjedna mjesta zavladali su neviđena tjeskoba i muk isprekidani kricima koji su dopirali iz kuća stradalih. Bijaše to jeziva atmosfera šoka i nevjerice. Nitko nije mogao vjerovati što se dogodilo. A dogodilo se i trebalo je malo vremena da ta činjenica nađe svoje mjesto u našoj svijesti…
Posljednji ispraćaj u nedjelju, tog sunčanog i vrućeg poslijepodneva. Dok je Neretva sporo tekla svojemu ušću rijeka od nekoliko tisuća ljudi tekla je u sprovodnoj povorci iz obiteljske kuće stradalih do kamene crkve i groblja. Svećenici i pjevači tugaljivim glasom pjevali su sprovodne psalme. Rijetko je tko mogao suzdržati suze… Knedla u grlu gušila je riječi dok su tri lijesa polagana u obiteljsku grobnicu... Osjećaji koji su u tom trenutku obuzimali srca prisutnih u riječi ne mogu stati... Neopisivo...