Lep dan, zar ne? Ptičice pevuše, trava raste, gora zelena, auti prolaze, deca idu u školu. U svakom slučaju standard. Bacam slinu u krevetu i čujem neko udaranje. Komšo je imao neke prepravke u stanu pa rekoh on je. Ali nije. Neko smara li smara.
Ništa! Ne vredi. Moram ustati. Odem na pišanje i s pišanja navratim u kuhinju da vidim šta ona. Ritualno joj dubokim, tek probuđenim, zagorelim glasom nedavno očišćen od jutarnje sline, kažem:BABAAAAA! Šta radiš to?
Scena sledeća: Baba kasapi neko meso i udara od stol ne bi li nožem presekla. Muči se ona i udara.
- Jebemu mater Davore, deder pomozi pa precesi. Izgleda je na po' koske.
Daj neki drugi nož. S ovim ne možeš ni čoveka ubiti.
Kadli vadi baba nož hibrid satare i mačete. E to! Uzeh alat za precizne radove - mali čekić i udarim par puta i presečem meso. Vratim se nazad u sobu i započnem dan.
*Mecapa kad se čita na ćirilici znači mesara (da prosvetlim one koje ne znaju)
Nastavak sledi...
Post je objavljen 23.04.2007. u 18:39 sati.