Marketing
POLITIKA KAO TAKVA
Ovaj blog nastao je na inicijativu mog fakultetskog profesora, a ne na temelju moje vlastite ideje jer osobno nemam takav tip interesa pa ga ne biste trebali shvatiti previše ozbiljno. Zbog tematike koja mi je nametnuta kao i samo pisanje bloga vjerojatno iz njega neće proizaći ništa relevantno i kvalitetno već samo moje laičko razmišljanje o dotičnoj nekima popularnoj, a meni dosta dalekoj temi - politici. Jedna od političkih antiteza jest upravo religija, tj. vjera pa bi vezanjem tih dviju teških riječi došlo nerijetko do nesukladnosti, tabua, razmirica i naposlijetku šutnje. Ipak, taj sraz među njima me ponukao da upravo tome posvetim svoj prvi post. Iako nije trenutno aktualan događaj u hrvatskoj političkoj javnosti ja bih ga na trenutak vratila iz nedavne prošlosti u sadašnjost, barem ovdje u tzv. virtualnom dnevniku.
Na najveći i najznačajniji kršćanski blagdan Uskrs, Jadranka Kosor potpredsjednica Vlade i ministrica obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti sjedila je u prvoj klupi na misi u Zagrebačkoj katedrali. Navedena izjava sama po sebi nije nimalo čudna niti neobična, štoviše budi vrlo pozitivno razmišljanje. Međutim, kad bih vam rekla da je sjedila posve sama u prvoj klupi jer se njeni kolege političari nisu pojavili iako je za njih prvih par klupa bilo rezervirano da li bi to izmamilo kod vas izrazito negativan osjećaj prema političarima? Ili bi možda izazvalo negativan stav prema Crkvi? Ili oboje? Ili možda nešto što nisam navela kao mogućnost? Vjera kao takva posve je individualna stvar svakoj pojedinca pa tako i vlastiti odabir odlaženja ili ne odlaženja u crkvu. Stoga političar kao čovjek ima apsolutno pravo odabrati da li će otići u Božju kuću ili ne, te ga na temelju njegove odluke nemamo pravo osuđivati. Čovjek, bio političar ili pekar ipak je samo čovjek i ne bi smjeli raditi razlike između ljudi samo na temelju njihovih profesija. Upravo je to ono što vjera nalaže i uči. Pa ako je tako zašto je u ovoj priči upravo Crkva ta koja je napravila razliku? Rezervirana mjesta za političare u svetoj kući naspram pekara, profesora, trgovaca koji su borili za slobodno mjesto govori nam o politici koja je srasla u zastrašujućeg giganta koji u borbi za moć i prevlast polako sputava i gotovo nezamjetno obešćašćuje najsvetije stvari. Samo je pitanje kada ćemo otvoriti oči na tako bolno prisutnu stvarnost? Mali i naoko nebitni događaj kao što je ministrica Kosor sama u katedrali ponekad u sebi krije najstrašnije stvari i otkriva brutalnu istinu naše svakidašnjice. 
Post je objavljen 23.04.2007. u 16:28 sati.