Europsko "ne" protreslo je optimističnu hrvatsku mrežu već nekoliko puta. Nedavna iskustva navode na pomisao da će usta ovog teksta pričati o autogolu. Razočaranje - nema nimalo igre u onome što slijedi! Obred je završio i već su svi izrazili sućut euforiji. "Ne" s početka ove priče pokazalo je da je rušenje zidova mukotrpno i bolno točno prije dvije godine kada je Hrvatska dobila odgodu pregovora s Europskom unijom. Ako prezent još nije ubio sjećanje, informacija koju navodim biti će vam potpuno misteriozna i nepoznata. Događaj za koji nikada nismo znali da se dogodio ograničava mogućnost ljudskog dosjećanja. Nekolicina ambasada u Zagrebu zaprimila je tada tekst hrvatskog radikalnog pokreta, "Nacionalni stroj", koji navodi da je Europska unija jedno židovsko-masonsko stvorenje i da je Haški sud židovski marionetski sud. Strah od europske kritike i narcisoidna želja za očuvanjem vlastitog ugleda pretvorila je izolirani incident u suhi zrak. No čini se da i oni kojima je upućen naš pogled strahuju za svoje noge i udišu suhi zrak. Otežana opskrba organizma kisikom dovodi do osjećaja umora, iscrpljenosti i smanjene mogućnosti koncentracije. Hoćemo li simptome okriviti za posljedicu - šest godina prepiranja oko zakona o kriminalizaciji rasizma i ksenofobije te nijekanja holokausta, genocida i vrijeđanja na temelju rasne, vjerske, seksualne i etničke pripadnosti. Ministri pravosuđa Europske unije u četvrtak su napokon zaustavili sliku bučnog komunikacijskog kanala među državama članicama, podarivši slici nacrt zakona prema kojem bi se u njih 27 svako kršenje revolucionarnih ideja nagrađivalo jednom do tri godine zatvorske pokore. Do ubrzanja cijelog procesa doveo je dašak svježeg alpskog zraka iz pravca Njemačke, trenutno vodećeg mozga Unije, čiji živci ušutkavaju i guše nepreboljenu povijesnu reputaciju. No, Njemačka je legalizacija zakona o poricanju Holokausta ego-trip kolektivne varke. Termin holokaust izvorno označava paljenje žrtvene životinje bogovima i dušama pokojnika kod starih Grka i Rimljana. Suvremena interpretacija pojma požrtvovno je prihvaćena i podrazumjeva genocid nad Židovima u Drugom svjetskom ratu i kao takva se pojavljuje u nacrtu novog europskog zakona. Prihvaćanjem takve interpretacije i ignoriranjem činjenice da je u Drugom svjetskom ratu genocid vršen i nad Romima, homoseksualcima, duševnim bolesnicima, poljskim i sovjetskim ratnim zarobljenicima, Jehovnim svjedocima i svim ostalima "nearijevcima" možda će smanjiti osjećaj krivnje i zaduženosti i razveseliti cionističku propagandu. Blagi osmjeh europskih diplomata uspio je izgurati tekst o Armenijskom genocidu, baš kao i o Staljinističkim čistkama, izvan zakonskih margina. Nedavno oskvrnuće muslimanskih grobova u Francuskoj, Muhamedove karikature u Danskoj, proslava Hitlerovog rođendana u Poljskoj, šikaniranje Roma u našem zapadnom susjedstvu ali i incidenti sa domaćeg gay pridea dokazuju neuspjeli izlazak iz kaveza jedne misli. Čini se da prema tradicionalnoj recepturi svjetskih kuhara i mali i veliki gutaju iste knedle. "Bilo jednom u Hrvatskoj" rasteže se poput žvakaće na javnom asfaltu, ali izgleda da ga na sarajevskom asfaltu biti neće. Prave istine zahtjevaju kolektivno prolijevanje suza, a ne mahanje zastavama. Znači li to da Sarajlije već znaju ono što Europa tek pokušava staviti na znanje? Ne bi li se ubrzo probudili u vladavini tišine, u Luxembourgu se otvorilo pitanje pozicije slobode govora u zakonu. Rečeno je da će dosadašnja zaštita prava na slobodu govora sadržana u ustavu neke zemlje biti podržana. Zažmirimo li sa željom da se maknemo od gadosti, scena božanskog Hitlerovog izlaska u režiji Leni Riefenstahl, neće se izgubiti kad otvorimo oči. Brisanjem filmova poput "Trijumf volje" i "Rađanje jedne nacije" nove bismo generacije poštedjeli spuštanja kapaka ali i uskratili im dio filmske kulture. Dobiva se dojam da je tekst novog zakona poprimio više simboličkog i političkog tona nego presudnoga. Početak puta ka vjerskoj toleranciji nedavno je popločio i službeni Vatikan ukidanjem limba. Nakon 13 stoljeća nečovječnog učenja i mnogo više od 6 milijuna nekrštenih duša poslanih u vječnu vatru, u užas je ušao trag ljepote. Sve ove inovacije trebale bi rađanju novih članova nacija osigurati europsku pastoralu koja će u dnu certifikata nositi potpis jačega. No, zanemarimo nakratko sudbonosno pitanje iz naslova "čija" i kao alternativu uzmimo odgovor "dobra"...A ako se dovoljno dugo uvjeravamo da mržnja ne postoji...možda će ona uistinu nestati!
Post je objavljen 23.04.2007. u 11:51 sati.