Marketing
SvAsTA . . .
Hey ljudeki.....danasnji dan mi i nije bas tako los,al bio bi bolji da nema skole....a inace je sve super.... jos malo je 1. svibanj sto znaci da smo dva dana bez skole i jos vikend... to su vec cetiri dana slobodna... super...
Necu pisat puno teksta jer znam da bas ne volite puno citat...bar ne ja...
EVO NESTO ZA MOJE NAJBOLJE FRENDICE:
...ovo su naše najljepše i najbolje godine,
a ipak nam se čini da se ruše kao domine...
ponekad se čini da izlaza nema,
svi te napuste kad pomoć najviše treba...
koliko je suza samo isplakano zbog njih,
da sretne smo zajedno najviše voljela bih...
naše mlade godine teško podnose udarce života,
ali zajedno smo jače, tu je naša ljepota...
jednom će i oni shvatiti da najbolje smo bile,
samo zbog njih ljubav nikada nismo krile...
ta naša iskrenost koštala nas je najviše,
zbog nje isplakani su potoci kiše!!!
Ali glavu gore – i bolji dani će doći,
sve završi pa će tako i to proći...
sva ova tuga i boli zbog njih
samo nas jačima čine, znajte – kad vam
bude najteže, netko se i za vas brine!
Ne dajte da naš ponos unište,
jer zaplakat će i onu kad bude najteže...
a mi ćemo biti na drugom kraju svijeta,
zagrljene i lijepe kao tri najljepša cvijeta...
A OVO JE ZA.......
...ne budite me prijatelji više, pustite me da umrem, tiho...najtiše...
prijatelji, ja ne mogu dalje, recite mi KAKO ga voljeti manje...
gdje ste sada drugovi moji, zašto vas nema kraj mene
kada me boli... gdje ste sada kad vas ja trebam,
od srama više ne znam kuda da gledam...
zbog njega ja sam izdala sve, zaboravila sam drugove najbolje...
znam, kriva sam i zaslužujem najgore, ali molim vas,
ne ostavljajte me kada je najteže...
sama ja ne mogu ovo proći, kako bez njega do sreće doći...
otišao je kad je najteže bilo, znam nije mu žao,
nije mu krivo! Naivno dijete nevino plati,
zašto Bože...ne želim da patim...
zašto Bože i meni suđeno nije, da se netko
zbog mene budi i smije....zar je tako teško mene voljeti,
zašto ga Bože ne mogu preboljeti...
****
...priznajem, voljela sam ga, možda ga volim još i sada,
znam da me ne zaslužuje, znala sam to i tada...
znam da me nikada nije volio, znam da mi je
previše boli nanio...da umrla bih za njega mislim
da nikada nije shvatio...
svaka moja noć bi završila sa njim,
sanjala bi da se pokraj njega budim...
teško je sresti ga i glavu spustiti,
praviti se da ga ne znam,
ne zagrliti ga, ne poljubiti...teško je gledati
ga sa drugima, znam – vjerovala sam krivim ljudima...
i sada srce zaplače gorko, povrijedio me je preduboko...
ja znam da griješim, ali ne znam ni sama kako da se više tješim...
znam da se vratiti neće, stare ljubavi nikad ne pronađu
put do sreće...želim ga zaboraviti, ali kako....
srce ne oprašta lako...ne zavrjeđuje on moje suze,
taj šta ništa ne daje, a sve mi uze....
shvatit će on jednog dana da najbolja bila sam,
za njega bit ću ona stara rana...
....srce što ne oprašta...
Nije me prvi dotaknuo,
Nije me prvi zagrlio,
Nije prvi koji me voli,
Nije prvi kojeg volim,
Nije prvi s kojim zelim da traje ..
Nije me prvi dotaknuo,ali jedino trag njegovih dodira postoji na meni ..
Nije me prvi zagrlio,ali je prvi u cijem se zagrljaju osjecam sigurno.
Nije prvi koji me voli,ali me voli toliko ljepse..
Nije prvi kojeg volim,ali je prvi kojeg je lako voljeti..
I NE NIJE PRVI S KOJIM ZELIM DA TRAJE,ALI JE PRVI SKOJIM NEZELIM DA PRESTANE
Post je objavljen 23.04.2007. u 15:43 sati.