Marketing
OH, DA, PONEDJELJAK!
Danas sam stigla ponosno na vrijeme na posao, bez ijedne minute zakašnjenja, i to unatoč velikoj gužvi, unatoč što sam stajala cijelim putem zgužvana u kutu busa, što imam teške noge jer posjetila me "baka s kolačima", još uvijek mi je lijepi dan. I sad jedva čekam, kako je voditeljica odjela najavila, da idem ranije doma, jer nema baš posla za strgat se. Super. Odmah ću izletiti van u prirodu na svom bajkiću, provozat se okolnim uličicama, malo niz autoput, pa do frenda, pa skemijat kakvu ideju što raditi večeras, što jest za ručak i tako to. Sve laganini.
Ujutro sam si usput kupila krafnu u pekari i litru mlijeka koju sam ispijala koračajući Gunudlićevom i Cvjetnim trgom. Ljudi su mi upućivali čudne poglede, kako mlijeko a ne neki gazirani sok. E, pa volim mlijeko i popijem ga čak do 2 l dnevno. Osvježavajuće, pitko, zdravo, nadasve mlijeko je zakon (1,5 % masnoće - plavo - Vindija). Kasnije sam si u uredu složila još zdjelicu pahuljica s ostatkom mljekeca i sva sretna i zadovoljna što sam tako malo pojela. Za ručak mogu odahnuti. Kad su ovakve vrućine imam smanjen apetit, što mi super odgovara jer zaista bi trebala skinuti koju kilicu. Noge su mi ko debla, teške, napete...izgleda da me ovaj bajk deblja, a ne stanjuje, no barem su čvrste i zategnute, a i guza mi je sad prava bomba. 
Tata je dakle bio cijeli vikend kod kuće. Odmah se prihvatio košnje trave jer narasla je oko pola metra, a mami i meni to baš previše ni ne smeta, tako da je uspio polomiti flaks od kosilice. Bilo je ugodno opet ga vidjeti, ali nismo se baš ispričali onako kako bi trebali, no neću se sad deprati. Vikend je prošao u nešto laganijem ritmu, pošto sam bila bolesna, ali to ne znači da sam došla doma prije ponoći. Petak sam provela na stepenicama uz autoput prekoputa benzinske u kvartu. S frendom Jopijem sam cugala pivu i pričala negdje do 4 ujutro, pa doma. Odmah sutradan smo se dogovorili (pošto nismo otišli u Moslavinu) da idemo na piknik. I otišli smo, ali smo se selili 3 puta. Uglavnom smo se više vozili nego što smo obitavali na dekici. Puhao je i vjetar, jutro nije bilo obećavajuće, pa smo ponijeli smo deku, a badminton ostavili kod kuće. Bilo je ludo, super, opuštajuće. Zaspala sam do 21 sat navečer dok me Nurija nije nazvao da di sam i da li idem van. Naravno, ko iz topa poletjela sam i prostrijelila mamu i tatu pogledom što me nisu probudili.
Bili smo kod frenda. Došla sam ujutro, naravno naspavana. Nedjelja je bila zanimljiva, izvozala sam se do iznemoglosti, onako, fini-mini day.
To bi bilo to od mene. Gubim inspiraciju i potrebu toliko boraviti za kompom, vani sam po cjele dane, sve štima, nema nikakvih bitnijih promjena, pišimo, čitajmo se, volimo, podržavajmo....
PUSEK
Post je objavljen 23.04.2007. u 13:43 sati.