Karborundum za duhan ili kako je Maru napala osa zemljarica...
Znate li što je Stress Related Behaviour Disorder? Ne znate? Niti ja ali mislim da ga imam.... Evo Čuperak i ja smo proveli zadnjih satak vremena na mobitelu istražujući na koliko se načina čovjek može nekontrolirano smijati koristeći samo slogove ha, he, hi, ho, hu.... My all time favourite je hi, najlakše mi prelazi preko labrnje...
Pukli smo... Učimo konstantno i naprežemo naše nenavikle neurone već tjedan dana, čak i duže... Ne sjećam se da sam u životu tako intenzivno učio. Rezultat je taj da je sutra zoologija, a mi NE MOŽEMO VIŠE!!! Počeli smo smišljati viceve i pjesmice na račun živčanih stanica, citostoma... Čuperak se planira samo-ubiti hrpom krvoločnih pijavica... Evo vic koji je započela ona a ja naštiklao svoje:
Idu živčana stanica i smotana pužnica ulicom. I nalete na galertnu masu. I reče masa živčanoj stanici:
-Daj me ne gledaj tako, živciraš me!
Nadoda pužnica:
-Ja sam u kurcu!
Odvrati joj živ.st.:
-Draga, ti si u uhu!
Pužnica:
-Što kažeš???
Galertna masa:
-Ma drmam te gluhu!!!
Eto, urnebesno smiješno. Sad znate koliki su razmjeri naše puknutosti... Ako se ne varam, prošli put su bili neki vicevi na račun fizičara i parameciuma... U svakom slučaju, ustanovio sam da učenje zoologije nije zdravo. Osim što si pregrijavam mozak na točku kada siva tvar aglutinira, smišljam odvratne i besmislene viceve koje nitko ne kuži i onda njima još davim nedužne blogere... A kad bi vam pojasnio vic? Ma neeee, onda spadam u onu kategoriju pojašnjivača viceva koji samo uprskaju stvar deset centiputa... Nek ostane sve u blaženom neznanju...
Aaaaaaaa, čeka me još toliko organskih sustava, a oralni je za nekih deset sati... Imam li šanse to sve naučit tj. ponovit? Kupio sam si onu najjeftiniju i najodvratniju vrećicu mljevene kave i namjeravam istrest svih 100 grama u šalicu vode. Kolika je ono letalna doza kofeina? Čuperak reče 80 mg na kilogram mase. Što će reći da ja smijem pojest 8,4 grama čistog kofeina. Ili je ono 80 mikrograma na kilo samog sebe? Uuu, jebote, bolje da pričekam s predoziranjem, mogao bi si još srce natjerat da ispumpa cijelu Savu za deset minuta!! Ne, ne želim biti toliko hiperaktivan, samo želim ostati budan i poći sve moje dobre, stare, već izvađene bilješke... A long night is ahead of me...
Anyhow, ljudi, poanta ovoga svega je u tome da ja više ne mogu tako intenzivno umarat svoj, zadacima nedorasli, mozgić. Moram priznat da me najviše ubila ona anatomija u NSB-u u četvrtak... CIJELI DAN vađenja bilješki i učenja vražjih ergastičkih tvorbi da ih se poslije ne bi mogao sjetiti!!!! Stoka jedna prljava...
Nego, ono što me je malo trgnulo od moje biologije je bio susret s Nessom i Zlicom na kavi u subotu... I moram priznati da nisam bio u svom elementu zbog učenja, inače bi i ja, Zlico i Nesso, bio malo žveltiji na jeziku... Ovako sam sam sebi djelovao malo previše pasivno... I vi ste mi bile poprilično brze... Inače nisam takav, mogu parirati i onim nadobudnim Španjolkama u serijama ali jednostavno ne imah ATP-a za pokretat facijalnu muskulaturu... Ali bilo mi je lijepo malo vidjeti nova lica (za promjenu) i porazgovarati o totalno drugim stvarima.. Iako Zlici moram nešto priznati.... Ja sam mislio da sam pročitao dovoljno knjiga kako bi za sebe mogao reći da sam umjereno načitan... Ali čuti vas dvije kako komentirate svaku drugu knjigu na polici me doslovno posramilo... Pomislih si: „A što ja tu uopće radim? Kako parirati nekome s takvim intelektom i količinom znanja? I to još dvije, kvragu:))“ Pa si zato dah zadatak da se malo obrazujem na literarnom polju, počevši od onih (za mene) noname autora pa preko onih za koje sam čuo, sve do onih dobro poznatih... I još nešto za Zlicu (i Nessu). Ne znam jesi li primjetila ali objavljen je izlazak sedme knjige, „Harry Potter and the Deathly Hallows“ za 21. srpnja. To bi trebalo značiti da je knjiga već napisana i upućena na print, zar ne? Super... A peti dio dolazi u kina nekoliko dana prije dvadesetiprvog srpnja, znači dvostruki užitak.... hehe
Idem sada učiti tj. ponavljati zoologiju i nadati se da Erben sutra proguta dovoljno rajskog plina dok nam svima ne podijeli petice... Pozdrav mojim kokošima koje putuju u Firencu (ili su već tamo stigle), onim kokošima dolje u KGB-u, kokoši na Medijima, kokoši na Elektrotehnici te svim ostalim kokicama i kopun... ovaj pijetlovima koji me čitaju... I neću više pozdravljati, ovo je samo ovaj put jer se odavno nisam javio ovom svom kokošinjcu dolje... Sretno mi...