Pregled posta

Nekad smo bili sretna djeca

Ah... Nemrem ja bez bloga. Bar ne sad. Nekak sam vezana.
Nemrem sad prestat. Želim ga održat bar još do kraja godine. Moram.
Napisala sam na BBmanijakinji nešto o sebi i situaciji; Da ne želim više biti zla kuja s 15 lica i da želim biti sa svima dobra.
Mislim, ja već duže vrijeme funkcioniram na način da tračam sve a želim da im se sviđam i da me vole [Beta ima pravo]. Malo čudno ali eto takva sam.
I onda kad se netko naljuti na mene učinit ću sve da tog nekog dobijem natrag.
Jer mi naprosto počne faliti iako ga/ju tračam ko niš.
I to je TAKO kučkasto. To nije lijepo.
Ali, sve smo takve bez obzira na to što kažemo.
U mom razredu NIKO nema jedno lice. NIKO. Čak i oni "najnevinastiji" su isto često članovi klanova. I to je tak. To nemreš promijenit i da hoćeš.
U 7. razredu je jedno vrijeme bilo vrijeme kad smo si svi bili dobri i živjeli u skladu, ali eto sad smo opet svi u ratu.
Jel nitko ne razmišlja na način "Još je tako malo ostalo, ajmo ostat jedni drugima u lijepom sjećanju"??
Naravno, nitko tak ne razmišlja i ali s druge strane nemreš nekog natjerat da zavoli onog kog ne voli!
Nemrem ni ja sebe natjerat da zavolim cijeli razred ali na neki način ga ipak volim iako mi često neke osobe idu na jetra i onda kad se posvađam s njim shvatim da je ljepše imati nešto nego ne imati, i da nečiju pravu cijenu saznaš tek nakon što ga izgubiš.
I nije lijepo to što neki ljudi (nekad i ja) ne prihvaćaju druge jer se druže s onima koji njima ne pašu.
Npr. ja sam si dobra s nekom curom i velim joj kak mi je jedna druga cura idiotska i onda ta prva cura meni kaže da se neće više družit samnom i to zato jer sam progovorila s onom idiotkinjom. Mislim, to je tako ne fer!
Ili kad se neko na tebe ljuti bez razloga samo da bi se na nekog ljutio.
Ili kad neko nekog zamrzi za tren i to bez ikakvog razloga. Nekad je riječ "mrziti" preteška. Nemreš nekog zamrzit u jednoj minuti zbog gluposti.
To je jednostavno nemoguće.
Ja zapravo ovim postom pokušavam popraviti sebe i po mogućnosti i druge.
Jeste gledali film "Mean Girls"?? Mi smo u tako slično situaciji... Mislim, znam da ćete svi reć da nismo al promislite malo.
Svi tračamo jedni druge na jedne i druge načine, smišljamo jedni za druge odurne planove, zovemo jedni druge kujama i kučkama i tako dalje.
Mislim, znam da od cijelog ovog posta neće biti apsolutno ništa ali sam samo htjela da ljudi iz mog razreda hvate kakva smo mi zapravo gamad.
Ubuduće, ako me neko bude živcirao pokušat ću se smiriti i ne organizirati ništa protiv te osobe.
Stvarno je kraj! I kad na zadnji dan škole u holu bude svirao "Yesterday" a mi budemo plakali ko kišne godine, pitat ćemo se je li moralo ovako završiti?
Da se rastanemo klanirani u mržnji?
Čak ni dečki nisu više svi složni. Oni se isto pretvaraju u tračbabe i svaki dan je sve gore.
Svi kažu da osnovna nikom ne ostane u sjećanju nego da je srednja škola svima najvažnija, da se tek onda sklapaju najveća prijateljstva ali meni će osnovna itekako ostati u velikom sjećanju jer sam u njoj spoznala što znači prijateljstvo po prvi put i to nikako ne može biti zaboravljeno.
Prva prijateljstva, svađe, zaljubljenosti i puno toga. Ko bi to zaboravio?
A što smo stariji to više putujemo u propast. Nekad smo bili dobri, mali i mirni, a svađe nisu bile stvarne. Nije bilo razloga za njih (osim, naravno, ako ti je neko ukrao lutku (: ). Danas svađe buktaju svaki dan i to zbog raznih gluposti a mi nismo ni svjesni koliko je to glupo. Ali mržnja raste.
I to nije fer! Zašto smo mi u takvom usranom svijetu? Mama mi priča kako je ona uvijek bila sa 3 prijateljice koje se nikad nisu razdvajale, nisu se nikad tako ponašale ko mi danas pa čak ni prostačile. To su bile skroz druge okolnosti i vrijeme.
Kad bi čovjek spojio današnju tehnologiju i razmišljanje djevojaka iz 20. st. to bi bila savršena mješancija - jer bi imali ono sve što imamo danas - što ljudi prije nisu mogli ni zaželjeti jer se činilo toliko nemoguće a ipak bi svi živjeli u skladu i u miru.
Zašto to ne može biti tako?
I kada sve bude gotovo, shvatit ćemo kakva je ovaj način života bila greška. Danas se nekima tako ne čini ali jednog dana će nam biti žao što bolje nismo iskoristili svoje vrijeme.



Post je objavljen 22.04.2007. u 20:53 sati.