Da kažem, da si poput ljetnog dana?
Ti više imaš dražesti i milja;
Pupoljke majske vihor kida s grana,
A ljetno vrijeme prekratko je zbilja.
Prevrelim kadkad nebo sjaji okom,
A često opet pomućeno sja,
I lijepo sve zastranit kadkad zna.
Il slučajem, il stalnim svijeta tokom.
Al tvoje ljeto cvast će kroz vremena,
Izgubit neće nikada ljepotu,
A smrt se neće hvalit, da si njena,
Kroz vječnost ti ćeš ostat u životu.
Dok ljudi dišu i dok oči sjaje,
I ovo živi, život tebi daje.
(William Shakespeare)
Post je objavljen 22.04.2007. u 21:44 sati.