Je tesko prenijeti osjecaje na komad papira...
Ma o cemu god oni bili...
Sto su zapravo osjecaji stanja poremecenosti, neravnoteze kemijskih spojeva unutar organizma?
Jasno mi je da su sastavni dio nas, kao sto je i zrak koji nesvjesno udisemo, kao sto vjedje spustamo..
Ipak kako nastaju, i tko odredjuje njihov intenzite...voljela bih znati...
Razum i osjecaji...
Ja sam osjecajno bice...previse osjecam,
i vjerujte mi to je prokletstvo.....
Sa svojih 30 ljeta borim se...s nekim stvarima koje sam trebala davno prije nauciti...
Sto je najgore od svega, mislim da ce me to pratiti cijeli zivot, i ne kazem....
Postoji lijepa strana toga....jer ja uzivam u radosti drugih, u cinjenici da ih mogu ciniti sretnima jer osjecam sto vole i to je ono sto mene hrani..ali
Postoji i ona strana kada zbog toga sto osjecam previse patim....
Zaboravim...da je vecina ljudi povrsna, sebicna...jer u promatranju svijeta oko sebe
Polazim uvijek od sebe i svojih razmisljanja, osjecaja...
Onda kada ne bude tako...
Ostanem...ne bih znala niti znala opisati to stanje...osim kao...nevjerojatno... to se ne dogadja..
Kad bih manje osjecala, razmisljam vec duze vrijeme...kako bi mi zivot bio laksi, manje bih marila za puno stvari, ne bih osjecala tudja razmisljanja i tudje osjecaje, ne bih imala toliko razvijenu intuiciju...............
i jednostavno bih me manje bolile odredjene stvari.....
Ali....to onda ne bih bila ja...
I to je vrtlog...zatvoreni krug ponavljanja, pjesma mojeg zivota...
Priznati moram, naucila sam se boriti s osjecajima - zatvaranjem....to je jedino pomagalo i pomaze, ali samo s prolaznim likovima...
Sa svima ostalima...do kojih mi je stalo, koje sam pustila u moj svijet...koji me znaju...
Sam ja ona prava, bez maski, pretvaranja i igara....
Zao mi je...jer...ja ljude prihvacam takve kakvima jesu...bez imalo teznje za promjenom...
Zasto sam ja ta, koju ne privacaju kao takvu....
Govore mi da se trebam promijeniti...
A ja samo osjecam i cinim kako se osjecam....bez ikakve zle namjere, samo s zeljom da bude sve lijepo..
Kako dati dio osjecaja....a drugi dio zatomiti...kontrolirati...
Zato da bih bila privatljivija....
Mozda bi to bila povoljnija, probitacnija, manipulativnija ja...
Ne, ne zelim to, ne trazim to....
Biti cu ja....
Pa makar i
Ostala sama na svijetu....
Biti ce to moj svijet...
Moj jedini zivot....
Daleko putujem,
vetar nudi neke rime,
kupujem,
pristaju uz tvoje ime,
dva-tri stiha na dar...
Sta sam uradio?
Kakva tuzna humoreska!
Gradio
ispod gradova od peska
dubok bezdan bez dna.
Post je objavljen 22.04.2007. u 20:57 sati.