Tako sam sretna što sam čovijek, ma koliko to možda prepotentno zvučalo. Nekome to možda ne znači ništa, meni znači sve. Našle su me riječi koje mi pripadaju, riječi koje znače djela. Ništa nije važno, ništa nije vječno, ali znajući to-znam užavati u ovom trenutku...
Sretna sam što još uvijek imam snage sanjati bajku i ne dopustiti da me dotiču ljudi prljavih ruku, misli... stina, rastuži me kadkad svijet odraslih, iako odavna i ja pripadam toj kategoriji ljudi. Ljudi, kao da su zaboravili svoje snove i ideale u koje su se zaklinjali, sve one naoko patetične stvari, a zapravo jedine i ljudske:iskrenost, ljubav i prijateljstvo.
Sretna sam što sam uspjela saćuvati radoznalo i iskreno dijete u sebi, djete koje se voli zabavljati, djete koje iskreno zna voljeti svoju "igračku", djete koje vrišti ako mu netko pokuša oduzeti ono što smatra svojim.
Nije to samo zato što sam na vrijeme pročitala Tolstojevu rečenicu: "Čovijek je vitalan i živ-dok u njemu ne umre dijete". nego zato što živim na takav način usprkos reakcijama poput "joj Ančica, daj se uozbilji..." E PA NEĆU jer tako sam bogata što je moje djete tu uz mene, pored mene, u meni.... Život nisu neplačeni računi, lažni statusi a ni lažne ljubavi...
život nije živjeti pored osobe iz samo jednog razloga...straha od "biti sam". Koliko je samo kukavica na svijetu koji pokušavaju kroz život gmizati ko crvi samo zato što nemaju hrabrosti pretvoriti sebe u leptira i odletjeti ???
Život je zapravo onaj topli, banalni pogled koji nam daje snagu da pohrlimo u sutra i uživamo u tom osječaju ali već danas.
Život su osječaji, iskrenost i bezbrižnost...i zato puštam da u meni i dalje živi ono malo veselo ,radoznalo, iskreno i razigrano dijete... i zato mi godine, dani, sati-ne znače ništa! Živim sada, u ovom trenutku. u ovom trenutku se veselim tome što imam dosta prijatelja koji razumiju sve moje vratolomije, radosti, bolove...
Svi smo mi, samo prolaznici koji nakratko isprepliću svoje živote.
Znam ja biti i ranjiva i krhka i plaha ALi nedam se...da i to ima svoju cijenu. Katkad me zna život jako boljeti... Boli me što svi znamo da je sve tako jednostavno ako smo iskreni a najčešče se slušaju laži ...i zato PROBUDITE ono iskreno, neiskvareno i nasmijano djete u sebi i uživajte koračajuči podignute glave kroz život.
Pozdrav...Ančica.
Post je objavljen 28.07.2012. u 01:35 sati.