Marketing
I wont speak this time.....I will just cry....
Opet. Place. Tuzna je. Zbog Njega. Opet ju je slomio. A bila je sretna. Prvi put u zivotu. Smijala se. Iskreno. Od srca. Ipak u sebi je znala. Znala je da ce je slomiti. No svejedno mu je sljepo vjerovala. Njene rane nikad nece zacjeliti. Nanio joj je toliko boli, patnje i tuge. I ranila se. Plakala je. Jer se nadala da ce joj dati savjet, da ce se On promjeniti. No nije. Naprotiv. Samo ju je ranio. Kao da i ne postoji. Kao da je svjetlo koje kad mu dosadi moze ugasti. Tako je ugasio njenu nadu. Volju za zivotom. Bila je hladnokrvna prema Njemu. Svi su je smatrali kuckom. I vjerovali su Njemu. A ona nikome nije rekla istinu. Samo je ondje, u tamnom kutku svog srca znala istinu. Znala je da ju je prevario. I pravila se kao da ga nepoznaje. A ipak ga je voljela. A mislila je da ga mrzi. I onda, kad se u svojoj mracnoj sobi, ranila zbog Njega shvatila je da ga voli. No nije vjerovala sebi. Da ju je prevario. Nije nista rekla. Samo je zaplakala. I nadala se smrti. No nije umrla. I shvatila je da ce Ga na najbolji nacin povrijediti tako da ce biti sretna. Bez Njega. Kao da i ne postoji. I ranila Ga je na isti nacin kako je i on nju.
Post je objavljen 22.04.2007. u 18:03 sati.