Marketing
Moj komentar Mirkove borbe
Manchester, 21. travnja 2007. UFC 70 - borba u superteškoj kategoriji
- Mirko Filipović (Hrvatska) vs Gabriel Gonzaga (Brazil)
Mirko Filipović - nije čest gost ovoga moga bloga. Ipak, Mirko je sada u ultimate fightu, nisam u tome na svome terenu, ne poznajem baš druge borce, a i jako puno kvalitetnih komentara ljudi koji poznaju UF scenu može se pročitati na forumima Nokaut i UF Forum kao i na web portalu Profightstore. Ipak sam ovaj moj blog
posvetio kickboxingu.
Ipak, Mirko je ponajprije kickboksač koji je svojim borbama u K1 napravio jako, jako puno u promociji kickboxinga i u Hrvatskoj i u svijetu. Mirko je u posljednje vrijeme u kontaktu s kickboksačima iz porečkog "Kinga" - Valentinom Venturinijem, Igorom Jurkovićem, Tomicom Paladi-
nom i Leom Komšićem - s kojima je sparirao, pa si eto, dopuštam malo slobode i komentirati jučer viđeno.
Kao prvo - Mirko je velik i najveći u borilačkom sportu ovoga trena u Hrvatskoj, pri samom vrhu je u svijetu i svakako zaslužuje naše maksimalno poštovanje. I nikako sada nije dobro bilo što kritizirati,
umanjivati, omalovažavati - treba biti pametan i izvući pouku, kako se greške ne bi ponavljale, kako bi se išlo dalje, poučen iskustvima, motiviran na nove pobjede. Siguran sam da će Mirko imati snage i u tome će imati svu podršku široke sportske javnosti. Jako mi je žao što se je to dogodilo i iskreno se nadam - ne ponovilo se.
Dok sam razmišljao napisati ovaj post, odlučio sam uopće ne pogledati niti jedan komentar, kako bih sačuvao u glavi ono što ja mislim, a ipak sam samo pogledao post koji sam pisao pred više od godinu dana - nakon borbe protiv Fedora Emalijanenka. Čitajući taj post, što sam tada napisao, sada mislim da bih ga skoro pa i mogao prepisati.
No, krenuti ću redom.
Nakon borbe s Emalijanenkom, Mirko je, po mome sudu, krenuo u dobrom pravcu. Povezao se sa Zelgom Galešićem iz Pule, povezao se s Leom Komšićem iz Poreča i počeo pripreme koje su rezultirale onim pravim - ponovnim korištenjem njegove najbolje strane - stand up borbe i high
kickova, a znao se je obraniti od zamki protivnika čija je specijalnost parter. Sve je to dobro uskladio sparirajući pored svojih standardnih sparing partnera i s kickboksačima Valentinom Venturinijem, Igorom Jurkovićem, Tomicom Paladinom, Leom Komšićem kojima se priključio i Zelg Galešić. Da je bilo dobro odabran pravac potvrđuju i borbe nakon Emalijanenka, a prije ove jučerašnje.
A ova jučerašnja borba nam je svima otvorila one stare rane, stara pitanja. Opet se je pokazao osnovni i uvijek prisutni problem kod Mirka - Mirko nema trenera. Trenera koji će ga voditi u pripremama, trenera koji će ga voditi iz kuta, trenera kojeg će Mirko slušati i poštivati, možda je bolje reći respektirati.
Trener, kakvog bi trebao imati Mirko treba imati najprije Mirkovo maksimalno poštovanje, respekt i Mirko ga mora slušati - slušati bespogovorno. Može li to Mirko? Ako želi dalje naprijed - mora.
Upravo taj trener bi kod Mirka trebao i dalje unapređivati ono gdje je Mirko najbolji - kickboxing (stand up, high kick u kombina-
ciji s odličnim ručnim tehnikama, krošeima, napad s distance), a istovremeno pripremiti Mirka da se zna obraniti od specijalnosti suboraca. Ne biti bolji, već da se zna izvući ako dođe na prtivnikov teren. Upravo taj i takav trener bi Mirku naredio da se kreće na svoju lijevu stranu, a ne da ide na desni kroše Gonzage, da ne križa noge u bočnom kretanju i slabi svoj udarac nogom, taj trener
bi mu trebao narediti da zadnjih desetak sekundi izbjegava borbu, a ne da Mirko dođe na kontaktnu distancu, da ... Ali, što bi bilo kad bi bilo, lako je sada biti pametan.
Na žalost, Mirko nema takvog trenera. Mirko poštuje svoje sparing partnere - cijeli niz njih, poštuje i cijeni prijatelje Zvonimira Lučića, Igora Pokrajca, ali u tom timu
nedostaje taj i takav trener koji će voditi i usmjeravati pripreme, koji će razrađivati taktiku za buduće protivnike, koji će iz kuta voditi strategiju i taktiku borbe.
Eto, tu ja vidim osnovne razloge Mirkovog gubitka jučerašnje borbe, ne bih se usudio reći poraza. A svakako dodati treba da je očito Mirko potcijenio Gonzagu, da nije znao
odgovora na laktove u parteru, da nije zadnjih 15 dana trenirao svoje specijalnosti, pa je prepustio inicijativu Gonzagi da preuzme centar kaveza, da u kutu nije imao trenera kojeg bi slušao i koji bi mu vodio taktiku i strategiju borbe, već je imao velikim dijelom goste, a i ono malo stručnjaka i prijatelja nije i ne sluša.
Dakle, sve je to dovelo do onog teškog knock outa nakon 4 minute i 50 sekundi borbe. Slijeda događaja kojeg smo priželjkivali i očekivali da će biti Mirko subjekt, a ne objekt.
I siguran sam da će Mirko (mada teško) psihički prebroditi ovu izgubljenu borbu, a nadam se da će biti pametan i izvući pouku,
poslušati mnoge, mnoge prijateljske savjete,
a to je - imati trenera kojeg će slušati.
Ali, sve je to samo moje mišljenje, i ništa više.
Post je objavljen 22.04.2007. u 16:52 sati.