Evo me ljudi...neznam šta bi vam napisala osim toga da sam katastrofa i neznam šta bi od muke...Kristijan me jako povrijedio i neznam jel šta od nas ostalo jel je ugasio mobitel i ne javlja se...ali će ga kad tad morat upalit...Jučer smo bili na vrtiću,dogovorili smo se u šest a on je došo u sedam...pa nemože me pustit da čekam sat vremena...on,mlinka i Cigan su bili kod njega popravljali Mlinkin motor jel ga je on nešto pokvario...šta ja znam...i dobro došo je on a dan prije smo se posvađali malo oko njegovog motora jel se ja s njim ne volim vozit jel onda kruže priče i ja se u takvom svijetlu neželim predstavljat...imaš motor imaš curu,to nije istina ja njega volim i bez tog glupog motora što se mene tiče može se vozit i na onom ružnom biciklu...i da kad je došo bili smo sami u kućici i kaže on meni ajmo tamo kod ekipe...ja reko ajde i dođemo tamo i kaže on Mlinki da mu psudi motor i mlinka nije dao i traži Špinku a Špinka je taman kreto negdje i kaže on meni evo mene za sekundu i meni se nije dalo čekat nego sam ja otišla doma i da skratim priču ja sam ga zvala u 11 navečer i pitam ga di je,kaže on meni evo me idem sa burazom na party...doći ću do dva...i ja sam mu iz zajebancije poslala poruku da mi ne špreha tamo neke cure i da se sutra tj.danas moramo nać da riješi mo neke stvari i da će to bit moja zadnja a da on onda odluči sam šta će bit s nama...i ujutro sam ga zvala i rekla mu da dođe na vrtić ako će htjet nisam ga namjerno silila ni ništa i nije se pojavljivo i ja sam ga zvala i iskopčo je mobitel i poslala sam mu poruku i još se nije upalio mobitel...i eto ja sam sva neka šlb i idem sad samo nešto radit da na njega zaboravim i da na to sve ne mislim...i moram zahvalit TONKI NA TOME ŠTO MI JE DOBRA PRIJATELJICA.I HVALA JOJ NA TOME ŠTO ME SVAKI DAN SLUŠA PO SAT VREMENA MENE I MOJE PROBLEME...HVALA JOJ NA SVEMU I NEBI JU DALA ZA NIŠTA NA OVOM SVIJETU....A Kristijana volim i neznam kako ću ga zaboravit,niko nezna kako mi je kad mi je on uvijek bio u podsvijesti i kad sam s drugima bila...on ima to nešto u sebi i zna se čovjeku uvuć pod kožu i nekeko teško izađe a ja mislim da iz mene nikada neće izać...a on ne shvaća koliko ja njega volim i ne shvaća da ga ja neću prevarit ni ostavit ja to njemu nemogu dokazat...i jaooooo neznam šta da radim...ja ću pisat šta će se još događat a do tada poželite mi sreću da sve riješimo i da ga možda OPET IMAM SAMO ZA SEBE...cmox...
Post je objavljen 22.04.2007. u 15:28 sati.