Ležim u kadi,razmišljam što se dešava u zadnje vrijeme…jel se to igram vlastitim životom,svojim osjećajima,osjećajima drugih…u glavi stihovi Azre „A šta da radim…“…eh Đoni,nije ni tebi bilo lako…
Sljedeći prizor…ogledalo,ja i brijanje pazuha…radio još uvijek upaljen,a kad ono,zvuci kiše,grmljavine…i glas mog guštera..mislim si ja,idealna stvar sada,stisnem britvicu jače,poteče krv…nije bilo namjerno…to je samo mala kazna za moje ponašanje…mala kazna za jučerašnju šutnju…zabavila sam se,prokleto dobro zabavila…odveo me na Gornji grad,taj pogled nisam uhvatila zadnjih 5 god…htjela sam napokon riješiti stvari al k vragu,nikako da progovorim…zatim je rekao da je vrijeme da se zajedno pojavimo u Zvuku…mislim si ja „Koj vrag sad“…al već je krenuo…na putu me je popljuvao (ne totalno negativno),kako mu se ne sviđa moj stil sad…kad sam objasnila kako sam ja uvijek drugačija,i uvijek čudna (da,i taj kompliment dobih „prečudna“),zašutio je…Upoznao me s pol starije ekipe (ono lijevo mjesto u kutu Zvuka zamijenila je zabranjena prostorija…toliko o mojoj sadašnjoj poziciji u Zvuku,hehe…),pa sam buljila u onaj vražji pikado (više mi na živce ide),smijala se nekim frajerima duže kose od moje,ni imena im ne zapamtivši…onda smo napokon otišli,na Trgu sam upoznala još dragih „crnih“ bića i tako…odvojila se,bilo je i vrijeme…igru nastavih sa frendicama koje su me dočekale s čudnim izrazima lica…“C.koj k.ti radiš?!“
Znam,nisam to ja,nisam ona kukavica koja se boji izreć „Dosta je“…prokleto ti je stalo do ljudi,a iskreno,bojeći se da ih ne povrijediš,da budeš fin,sam ih zajeb.u mozak…
Deam thing…
Šaljem pozdrave starim i novim muškim licima,prijateljima...znaju što mi treba...
Evo sms-a,dajte mi podršku da napokon postupim kako treba…
p.s.hvala soul artistu,tko god je,zna zadiviti čovjeka...
Post je objavljen 22.04.2007. u 15:02 sati.