Moje ime je Alexandra Salazara Slytherin. Znate, ona okrutna, hladna i bezobrazna Slytherinka. Ona koja mrzi. Ona koja sve promatra pogledom koji ledi krv u žilama. Ona koja je dostojna plemenite loze Slytherina. Barem su drugi tako govorili. Svi su me vidjeli kao opasnu djevojku, zlu Slytherinku koja maltretira polukrvne i učenike bezjačkog podrijetla. Istina, mrzila sam ih. Nisam mogla podnijeti da se u Hogwartsu školuju oni koji su miješane krvi. Mrzila sam ih. Trebalo je biti mjesta samo za nas čistokrvne. Nas koji ćemo ispuniti očekivanja mog pra-pra-pradjeda, Salazara Slytherina...
Naravno, još uvijek pamtim svoj prvi dan u Hogwartsu. Bilo je to prije točno pet godina. Sjećam se, pomalo sam strepila. Što ako me razredbeni klobuk pošalje u Ravenclaw? Ili Hufflepuff? Ili, ne daj Bože, Gryffindor?
Kad je profesorica Dragica Gligorić prozvala moje ime, nesigurnim korakom sam joj prišla i sjela na jedan stolac. No, nije bilo razloga za strah. Prije no što je razredbeni klobuk došao u dodir sa mojom glavom, zaderao se: ''Slytherin!''. Tada sam bila sigurna da sam prava Slytherinka, i da mi to pravo i dužnost nitko neće oduzeti. Nikad.
''Lexy, nemoj mi hodati po živcima i stišaj ta čudovišta!'', uzviknula je moja sestra Andreina, utrčavši kroz vrata. Uzela je svoj kovčeg sa kreveta i u njega ubacila nekoliko haljina.
''Nightwish nisu čudovišta!'', pobunila sam se, i u znak protesta pojačala glazbu.
''Uostalom, sad kad bi se trebala pakirati, ti trošiš vrijeme na ta čudovišta!'', derala se, pokušavajući da nadglasa Tarju.
''Oni nisu čudovišta!'', odlučno sam ponovila. ''Nisam ja kriva što je tvoj glazbeni ukus na nivou Britney Spears.''
Andreina i ja smo po svemu, pa čak i po pitanju glazbe, mnogo različite. Za razliku od moje sestre, koja je tamnoputa, ja imam svijetlu put i crvenkastu kosu. Ona je šminkerica, dok ja furam darkerski stil. No, ono po čemu smo se najviše razlikovale bile su naše čarobnjačke sposobnosti... Andreina je nevješta, gotovo hrkanica. Jedina čarolija koju uspijeva izvesti a da pritom ne razruši tri četvrtine Hogwartsa je Wingardium Leviosa. Mada, ne smijemo zaboraviti da je jednom prilikom uspjela srušiti zidni sat Greti Simpson, ravnateljici Hogwartsa, na glavu. To su rijetki trenutci u kojima ju zaista volim.
''Lexy!!!'', iz razmišljanja me je trgnuo Andreinin glas. Jedva sam ju čula, jer je muzika bila toliko glasna da je gluhi komšija počeo da nam lupa na vrata.
''The music is dead, the amen is said…'', pjevala sam zajedno sa Tarjom, ignorirajući njezino gunđanje.
''Bolje ti je da se počneš pakirati, jer Hogwarts Express kreće za dva sata! Ne želim ponovno zakasniti, kao onda kad si zaglavila u WC-u na peronu 9 i tri četvrti!'', požurivala me je.
''Andry, nisam ja kriva što su mi u supermarketu uvalili kiselo mlijeko kojemu je istekao rok trajanja'', rekoh, uguravši svoje majice u kovčeg.
''Naravno da jesi. Ti si jedina osoba koja pije kiselo mlijeko uz čokoladu.''
''Tu si u pravu, ali...''
''Šuti i pakiraj se.''
Sat vremena kasnije, već smo stajale na peronu 9 i tri četvrti. Pogledom sam tražila svoje prijatelje, kako bih se što prije riješila Andreine. U gužvi sam ugledala svoju najbolju prijateljicu Lujizu.
''Hej!'', uzviknula sam. ''Lujiza!''
Okrenula se. ''Lexy!''
Potrčala sam k njoj i bacila joj se oko vrata.
Nas smo dvije najbolje prijateljice još otkad je ona došla Hogwarts, dakle, pune tri godine. Ona je jedina osoba kojoj sam mogla stopostotno vjerovati, jedina za koju zasigurno znam da me ne bi izdala... Imala sam još prijatelja, ali ni sa kim nisam bila bliska kao s njom. Možda je to zbog velike sličnosti između nas. Obje smo Slytherinke, obje nas privlači crna magija i, što je najvažnije, obje mrzimo nečistokrvne. Obje se na neki način zalažemo za najveći san Salazara Slytherina – da Hogwarts pohađaju samo oni čistokrvni.
Nekoliko koraka od nas, stajale su Haley Heron i Maya Courage. Haley nam je bila super, no Maya nam je oduvijek išla na živce. Prvo, zato što je nečistokrvna, a drugo, zaljubljena je u istog dečka kao i Lujiza.
''Gledaj ovo'', rekoh Lujizi, uperivši štapić k Mayi. ''Densauqeo!''
U idućem trenutku, Mayini zubi su se povećali do enormnih razmjera. Prozvodila je neke zvukove koji su sličili vrištanju, ali ju ništa nismo razumjele.
Haley me je pogledala i odmahnula glavom. ''Zašto si tako zla?''
''Nisam zla'', odgovorila sam, napućivši usne i zatreptavši očima.
''Samo je zabavna'', dopuni me Lujiza.
Obje smo prasnule u smijeh kao nekakve ludače. Haley je ponovno odmahnula glavom i odvela Mayu do nekoga tko će joj skinuti urok.
Trebalo nam je nekoliko stoljeća da se prestanemo smijati. Pa, zapravo, trebala nam je naša prijateljica Alexis Ann Parker, koja nam je prišla s leđa i zaderala se:''Krvopije jedne, ulazite u Hogwarts Express!!!''
P.S. Ljudi, u sljedećem postu svi koji ste u boxevima upadate u priču!
Post je objavljen 22.04.2007. u 12:02 sati.