Riječi se ne vraćaju
Kad ih pustimo iz sebe.
Samo jekom odzvanjaju,
I traju i djeluju i duže i jače,
Nego što bismo to željeli.
Jedino ti znaš i umiješ
Čitati i slušati između redova,
I opraštati, iskreno i nježno,
Kad to drugi inače ne mogu.
* * *
Tebe se zaista mora voljeti,
Jer si jedinstven i neponovljiv.
Jer znaš osjetiti i protumačiti
Točno ono što sam htjela reći.
Tvoje istine nikada ne bole,
Niti obećanja izgledaju lažno.
Ti uopće ni ne obećavaš,
Ono što ne možeš ostvariti.
Ti nikad nisi prošao podignute glave,
Dok sam plakala i klečala u preklinjanju.
Uvijek šutiš, dok drugi ubojito vrijeđaju,
I malo govoriš, ali sve duboko kažeš.
Nikada mi nisi rekao "volim te",
Ali si to, na sve moguće načine,
Djelima svojim, pokazao i dokazao.