Prodali su naše snove
Judini sinovi,
suvo zlato bacili u blato.
Buđenje je bilo tako lijepo, možda prekasno,
i nevinom krvlju plaćeno.
Ej, umorna zemljo, izmučena!
Ima li još tko umrijeti za te?
Prodali su naše snove
Judini sinovi,
suvo zlato bacili u blato.
Pred vratima tuđim opet za pravdu molimo,
težak sada križ mi nosimo.
Ej, umorna zemljo, izmučena!
Ima li još tko umrijeti za te?
Kralju Dmitre Zvonimire,
kroz planine odjekuju krici,
u tamnici tvoji su vojnici!
Izdajice, ne imali mira,
ubili ste kralja Zvonimira,
izdali ste naše velikane,
i sinove što su majke dale.
Jučer gledam sliku naroda,
baca cvijeće po herojima,
a već sutra pobjednike sude,
prodaše ih za Judine škude.
Kralju Dmitre Zvonimire,
kroz planine odjekuju krici,
u tamnici tvoji su vojnici!
Post je objavljen 21.04.2007. u 21:39 sati.