Probudila sam se jutros u 5h i 14 min (uzmimo u obzir da mi sat žuri 7 minuta, mora da je bilo 5:07)...
I bila sam ljuta na sebe kaj sam se probudila,
čvrsto sam zažmirila i silno željala nastaviti san i zaustaviti buđenje...
Ma koliko sam se trsila, nije mi uspjelo...
A trsila sam se do 13h...pa i nakon što sam bila probuđena u 9 i u polusnu pakirala poklon za Doricin 3. rođendan (dobila je kuhinju...mikser radi na baterije, a vaga fakat važe...majko mila)
Ali nije mi uspjelo ni to...
Nadam se samo da se tako dobro ljubiš kao u snu...
A ništa...morat ću bubnut (i ostat živa)* s pitanjem...