Za jednog komada....
Ti si daleko od mene
i ne slutiš
da ti pišem pjesmu.
Ne slutiš da mi suza
zamagljuje pogled
da mi misli tebe gledaju,
i ne slutiš
kad poklope se kazaljke sata
u mojim mislima si samo Ti.
I ne slutiš
da samo tebe volim...
Ne, ne slutiš!!!
.....tvoj pogled i osmijeh blag
mom srcu je neprocjenivo drag.
Iznenadan poljubac tvoj
najednom je bio moj.
Usne su nam se spajale lako
a poljubci su krenuli onako......
.......polako...........
U tvom zagrljaju osjećala
sam se kao u raju
bilo je kratko
al neodoljivo slatko.
Ljubili smo se i pitao si zašto sam stala?
Kao: pa što ti je mala?
tu sam večer za tobom glavu izgubila i
ponovno se zaljubila...
ZABORAVIO SI
Zaboravio si naša mjesta
po usamljenim parkovima.
Naše korake po žutim listovima,
mokre kapute predvečernje kiše.
Zaboravio si nježne, tople riječi,
obećanja u satima iskrenosti,
ali ja nisam zaboravila ono
što si ti meni govorio.
Jer ti si dio mene,
dio mog srca, dio mog života...
Zastani,
oslušni pažljivo...
Čuješ li otkucaje srca
u daljini bespuća.
Zastani,
al' se nemoj okrenuti.
Nemoj pogledom tražiti
oronule mostove prošlosti.
Nemoj gledati gorčinu
na talasima rijeke zaborava.
Zastani,
al' me ne smiješ pogledati
ne smiješ vidjeti suze
u očima mojim
ne smiješ ni pomisliti,
a kamoli znati da te
Volim!
Post je objavljen 21.04.2007. u 15:41 sati.