A oèi grìzlì
Stãri sì tìtec vlékel po putu
poleko vuz grabu jì išel,
duvãn jì zmotal v stãrì novinì
i zapoliti ga štel.
Ogejn jì trìptal isto kak tìtec,
skoro sì zgasil
pak né,
stãri koren jì to.
'Vìèer tìtec, pri vãmi
kaj ima?'
'Navekì sinek,
dobroga niš.'
'Pa kaj jì tìtec?'
'Tìško jì sinek.
'Nuku moju znãš,
onu z grãda.'
'Kak nìbi znal...'
V jãrku smu sì negda igrali,
susede Bare jãjca krali,
kravì na gmãjnu èuvali
i još smu si sì obeèali.
Kaj sì èovek dobroga pozãbi?
'Viš...
svojum glãvum né misliti štéla
v grdo sì društvo déla,
drogì sì prijìla,
za jnu jì i krâla,
i v bolnicu, goru nek ludnicu, dospela.
Videl sem ju sinek,
oèi su je sam ostalì,
a oèi sinek...'
Tu jì tìca nekaj preseklo,
suza sì tìško, léno odsmicala
po zorânom, suvom licu.
'Oèi sinek,
a oèi grìzlì,
kak kola puna drvi v kolotìèinami
i kuliko god kojna vudriš
i ze susedi dižeš i guraš
znãš da jih nìmreš zvléèi.'
Post je objavljen 21.04.2007. u 15:16 sati.