Rukama smo doticali dan,
U nevjerici, je li došao.
Plamenim jezicima strasti,
Gasila sam vulkan u tebi.
Opijena uskovitlanom žudnjom,
Damarima čulnosti ispunjena,
I ljepotom užitka zadovoljena,
Zaspala sam ti na rukama,
Usidrena u sigurnosti tvoje duše.
Mojim se morem, bonacom,
Lađa tvoja provozala, opuštena.
Ni svi orkani i nevere u meni,
Nisu mogli poljuljati, nikada,
Spretnost tvojih zaveslaja.
Tamo, gdje ti konak pronađeš,
Meni će zvijezda oko vrata,
Pravi put do tebe pokazati.