Marketing
Provela je više od pola sata pred zrcalom,
nastojeći izgledati , istovremeno i dotjerana i «obična» ...
u crnoj haljini sa cvjetnim uzorkom, crnim baletankama,
s malo crvenog ruža na usnama, izišla je iz stana.
Vanka je rominjala proljetna kišica,
no ni to nije moglo pokvariti njezino raspoloženje.
I sama je bila začuđena svojim osjećajima,
ali nije više mogla (a možda ni htjela) da im se suprotstavlja.
....postoje u nama
neke neprevodive dubine,
postoje u nama
neke stvari
neprevodive u reči, ne znam...
....... Dok je kucala na vrata njegovog stana – osjećala se nelagodno.
Jer, ona i nije išla u posjet k njemu, već njegovoj sestri s kojom je poslovno surađivala.
Za par trenutaka – sestra joj je ljubazno otvorila vrata, a ruci je držala lavor s tek opranim rubljem.
- Uđi draga, baš mi je drago da si svratila.
Samo naprijed, evo Mislav je u radnoj sobi. Ja ću odmah – samo da (pokazivala je na pune ruke) razgrnem rublje.
Ostala je sama na hodniku, i u jednom trenutku pomislila,
kako je najbolje da izađe iz toga stana i više se nikad
u njega ne vrati?!
Bila je na samo par koraka od sobe
u kojoj je bio on - a tako se bojala
učiniti taj iskorak u NEPOZNATO...
Bila je smiješna sama sebi
zbog IGRE koju su
bez RIJEČI započeli,
koju svatko od njih igra,
po svom "vlastitom scenariju"!
Napokon je ušla u sobu
i susrela se s njegovim leđima,
koja su imala savršen izgled trokuta....
Sjedio je za laptopom i slušao neku bučnu glazbu...
Šutjela je i promatrala ga...
On je bio najfatalniji muškarac, od svih koje je poznavala.
Tako očit, a opet zagonetan...
Naizgled markantan, a s dušom dječaka....
Zbunjen, a opet – i bez riječi potpuno jasan...
Bio je sve što je htjela.............
Ali –uvijek postoji barem jedno ALI....
- Voliš li slušati Cigane? – upitao je bez okretanja.
- I ne baš - odgovorila je.
...... a u stvari uopće i nije znala što je pita.
Jer, njegov glas, bio je najljepša melodija koju je ikada čula....
- Evo, jedna pjesma za tebe.
Šutjela je i čekala – kojim stihom će sad da joj se obrati....
Jer, svi njegovi osjećaji bili su POSREDNI,
zagrljeni slikom, riječju, stihom...
A ona je osjećala potrebu da ih razotkrije i iščita....
Dok se ustajao i okretao prema njoj,
počeli su taktovi pjesme «Ja sam mala garava , crna tvoja ciganka....» Znala je da tu pjesmu poklanja njoj....
znala je i zašto....
oči moje gore,
plešem, pjevam pjesme cijelu noć do zore.
Ja sam mala garava, crna tvoja garava.
Kad mi usne ljubiš,
zaboraviš tugu,razum hoće jedno, srce traži drugu.
Ja sam mala garava, crna tvoja dragana.
Da si moje oči, ranije ti sreo,ostao bi momak za svoj život cio.
Ja sam mala garava, crna tvoja dragana
- Izvoli sjedi, želiš kavu ili sok ?
- Ne, hvala. – zahvalila se i sjela, jer ne bi više stojećki izdržala taj pogled....
Sjeo je preko puta nje,
pripalio cigaretu i gledao je bez ijedne riječi.........
Između njih je vladala neka neugodna tišina,
koju su razbijale zvukovi gitare....
Zamišljala je kako uz te taktove plešu, zamišljala je....
puno je toga zamišljala,
i u jednom trenutku joj se učinilo da joj čita misli....
(nastavak slijedi)
Post je objavljen 21.04.2007. u 14:29 sati.