Ljubav, mržnja, bol - sada mi je poznati taj osjećaj .
Bol u srcu je stalan ... vjerojatno je zbog razočaranja koje sam prihvatila jer znam da ja nikada neću imati nekoga pored sebe .
Nikada ne želim voljeti , želim ostati hladna , želim mrziti i ne razočarati se niti biti povrijeđena ... ponovno .
Suce izlazi, Mjesec ga zamjenjuje , ja sjedim i razmišljam kako bi bilo biti voljen ali ja znam da nikada neću to osjetiti ....
Ali sada mi je svejedno pošto sam mrtva svejedno ..
Ubilo me .
Ne želim nikada više vidjeti svjetlo dana , ali moram jer ja ustrajem ali ponekada samo želim da nestanem .
Želja će mi se ostvariti kada umrem, kada si prerežem žile, krv poteče i nestane zadnje kap krvi u mome tijelu ... Tada ću istinki biti sretna ...
Bez briga, bez mržnje, bez ljubavi ...
Znam da ću otići ali nemam dovoljno hrabrosti da umrem ... Strah me uništava ...
Nikada ne želim istu sudbinu kao što ju ja imam .
Neuspjehe redam, strah je još veći, smrt želim sve više, napustiti ovaj svijet želim ...
Ali nešto me vuče prema Zemlji ...
To mjesto mi je postalo omiljeno ...
Zašto ?
Želim umrijeti i ostaviti sve iza sebe ..
Tužna srca neće biti pošto ne vrijedim niti jedne suze ...
Post je objavljen 21.04.2007. u 13:44 sati.