Pišem ti ovo ne znajući hoću li imati snage poslati ti ga, i onda razmišljam ako svoje riječi mogu podijeliti s pola svijeta valjda mogu i tebi uputiti ovo pismo.
Još jednom htjela bi te zamoliti za oproštaj, zbog svega što sam ti učinila, a oboje znamo da se prema tebi nikada nisam pokazala u krivom svjetlu.
Takva sam osoba, kučka do srži i ispočetka sam te molila da me se kloniš. Morao si biti uporan i dovesti do ovoga da se ne možemo više ni na ulici pozdraviti.
Znaš li Matija, da se nisam nasmijala niti jednom otkada više nisam s tobom, a prošlo je točno tjedan dana, znaš li i da ne mislim ni o čemu osim o tebi, sjećam se uspomena i pokušavam kreirati nam budućnost u kojoj smo sretni, pokušavam ali ne uspijevam, jer znam da mi ne možeš oprostiti.
Pa, kvragu, ni sama si ne mogu oprostiti i nikada necu. Danas su me prijatelji pitali za tebe, a ja umalo da nisam počela plakati. Ona osoba koja nikada ni zbog koga niti čega nije pustila suzu, ista ona osoba koja nikome nikada nije rekla oprosti, moli te za oprost i plače zbog tebe.
Sada znam da ti ovo sigurno neću poslati,,,,,,
Pitat ću se što bi bilo da nisam učinila ono što jesam...
Volim te Matija, nisam nikada ni sanjala da ću nekoga toliko voljeti, i da će mi svaka sekunda biti ispunjena tobom. Nemam drugoga kao što ti misliš,ali i dalje hodam uzdignute glave, kao da se nismo nikada ni sreli. I pitam se ako je ovo ljubav, želim li se ikada više zaljubiti...
Svatko drugi osim tebe, bi me volio i borio se za mene, svatko, osim tebe...
Mrziš li me sada onoliko koliko si me volio, ja pokušavam zaboraviti, ali ne ide, jedina stvar koja mi nikako ne uspijeva. Još gore, zamišljam onu curu s kojom sam te vidjele u tvom naručju kako mi se podsmjehivate, mojoj muci iako znam da nije tako. Ti se nikada nikome nisi podsmijavao i pitam se Matija, mogu li te još u sebi zvati svojom srećom, kao što sam te nekada zvala dok smo bili skupa, koliko dugo ćeš biti moj život, moja ljubav i moja duša....
Koliko dugo ćeš živjeti u meni?????????
Koliko dugo ću te nositi u sebi?????'
Znaš čak sam mislila da sam trudna, i da čekam tvoje dijete. Nisam bila, tako je i bolje....
A zamislila sam si život uz tvoje dijete, koje liči na tebe i proklela se opet po tko zna koji put jer te želim kraj sebe...
A imala sam te kao niti jedna prije mene, i imat ću te dovijeka, jer sam urezala svoje ime na tvojoj duši...Znam da misliš na mene neprestalno, znam to, jednostavno znam,ali znam i da me više ne želiš zato jer sam takva kakva jesam.
Sam si rekao da sam gadura i nikada neću zaboraviti onaj tvoj uplakani pogled kada si me prokleo...
Dobijaš bar neku zadovoljštinu, ova gadura, Matija, voli tebe a zna da više nikada neće biti s tobom...
Ova gadura po prvi put voli, i prvi put zbog nekoga pati.
Život vraća svima, evo i na meni je red, možda je i bolje tako, jer možda i ja naučim lekciju-da ne kompliciram život ljubavnim patnjama ljudima kojima je već dovoljno komplicirano.
.............Još više te volim Matija...........
Johnny Cash-hurt, Matijina najdraža pjesma
I hurt myself today
to see if I still feel
I focus on the pain
the only thing that's real
the needle tears a hole
the old familiar sting
try to kill it all away
but I remember everything
what have I become?
my sweetest friend
everyone I know
goes away in the end
and you could have it all
my empire of dirt
I will let you down
I will make you hurt
I wear this crown of thorns
upon my liar's chair
full of broken thoughts
I cannot repair
beneath the stains of time
the feelings disappear
you are someone else
I am still right here
what have I become?
my sweetest friend
everyone I know
goes away in the end
and you could have it all
my empire of dirt
I will let you down
I will make you hurt
if I could start again
a million miles away
I would keep myself
I would find a way
Post je objavljen 21.04.2007. u 13:12 sati.