Samuraj se javio posadi postaje 012. Pružio nam je dokaz života. Sa jednom jedinom slikom...
U prvi trenutak nismo shvaćali, ali što smo duže promatrali taj trenutak zarobljen u vremenu, to je njena poruka bila jasnija. Lutajući samuraj-pjesnik se uhvatio u koštac sa životnom borbom. Nadoknađuje ubrzano sve do sad propušteno tijekom plaćenićkih ratova na vanjskom rubu galaktike. Krenuo je prvo sa pokretanjem vlastite roninske djelatnosti. Onda je napokon našao duševni smiraj. A sada se bori sa životom i nema vremena za poeziju...
Vidi se da visi razapet na konopcima, ali drži upravljač čvrsto u svojim rukama. No položaj njegovih ruku i nogu pokazuje nam kako situacija u kojoj se našao nije uobičajena. Bilo zbog svoje ili krivnje dodijeljenih mu karata. Ipak ono što fascinira je njegova smirenost. Na njegovom licu nema traga panici ili uznemirenosti. On je apsolutni gospodar tog trenutka, bez obzira na ishod. Jer će dati sve od sebe... i jer će stići do kraja puta ovako i onako... uostalom kao i svi mi...
Post je objavljen 23.04.2007. u 19:19 sati.