Marketing
Joj fakat mi se niš živo neda
Joj!Danas se probudila ujutro malo sretna što je subota i što nema škole,a malo nesretna jer je noć brzo prošla i prije će doći ponedjeljak.
Ma ne bi ja takva bila da jučer nisam krepala na putu do doma.Prvo mi je pobjegao bus,pa sam morala ić pješke do najbliže tramvajske stanice,a onda sam morala trčat ko kreten na tramvaj samo da bi mi na putu od tramvajske do doma došao neki kreten i počeo mi pričat kak se ja,i još jedna cura kaj je išla sa mnom,rugamo njegovom bolnom laktu il tak već nečemu 
.FRIK!!!
I ovak ja sad sjedim za kompjutorom i jedva tipkam po tipkovnici i mislim si:zakaj se mi uopće trudimo i mučimo kako bi nešto postigli kad će to sve jednog dana nestati?
Zapravo mi možemo postati neko poznat i utjecajan kojeg će pamtiti i kad umremo ali opet će za nama uz svu našu baštinu ostati samo prašina i pepeo.Ashes to ashes,dust to dust.
Zašto bi se mi uopće trudili biti neko bogat kad će to isto sve jednom nestati.Mislim možemo imati tolko para 
da se cijeli život ubijamo u luksuzu,ali i to jednom dosadi.
I kada se sve bolje pogleda sve lijepo kaj imamo i sve dobro u našem životu dolazi s poslijedicama i u svemu mi nekako plačamo dug.Primjer:možemo uživati i imati koliko hrane želimo ali kad je se jednom zasitimo ostat će nam onaj osjećaj mučnine i sitosti.Tako sve stvari završe.
I jučer kad sam trčala na tramvaj mogla sam lijepo nastaviti mirno hodati a ne se zamarati sa takvim bespodrabnim stvarima.Čovjek se u životu zamara sa nebitnim problemima,a kada doživi pravi veliki problem shvati kakav je bio idiot i što je sve propuštao u životu zamarajući se.
Danas sam dobila inspiraciju i sad me neko zamara na msnu i to o školi 
.Onak ohladite ljudi!
Pusa
.
E,da posjetite ovaj blog,mislim ne mislim vrijeđat ali cura je malo opsjednuta sa stavrosom i debljinom.
Post je objavljen 21.04.2007. u 12:04 sati.