Imam osjecaj,
da kad se gubi,
da se tada
najvise ljubi.
Da smo
najranjiviji,
kad se o njima
suti.
Trazim po sjecanju,
sve one male,
sitne detalje,
sto su mi
mozda promakli,
da su sretni
onda nisam znala.
Prizivam taj osjecaj,
sto mi sad mami
suze
umjesto osmjeha.
Neka mi se sjeta
u mislima preplice
za proslim vremenima.
Jedna mi je rijec
mogla uljepsati dan,
kao sada sto mi ga
ova tisina razara,
odnoseci ga
u tamne djelove tuge.
Post je objavljen 21.04.2007. u 11:40 sati.