... :o) ...
Ja.
Oko mene prazna daljina
I kamenje obojano u prašinu.
Vjetar glasno te pažljivo svira note,
Kao pauk što plete niti svoje
Pod nebom kiše.
Pjesma nije jasna.
Vjetar kosu mi stavlja na lice.
Srami se.
Kaže da ne svira dobro.
Kosa mi se proždrljivo hvata za
Usne umaskirane crvenim ružem.
Haljina mi se uvija uz tijelo poput
Mačke koja hoda na mekim
Šapama tražeći lagane dodire.
Škaklja me.
Što li je, Vjetre? Zašto tako tiho sviraš?
Gledam dolje u prste svoje.
Jednaki su poput kamena.
Obukli su prašinu.
Ne vidim ih dobro.
Haljina vijori notama vjetrovim
I diže se.
Kosu odmaknem rukom.
Ona se vraća.
Sviđa joj se ruž i osmijeh uz ples
Haljine.
Haljina se smirila.
Ne čujem ništa.
Vjetre?
Samo pokoja las na crvenim usnama
Mojim, i
Tišina.
Post je objavljen 20.04.2007. u 23:26 sati.