...molim...halllooooooooo....oooooo, to si ti, kojim dobrom covjece?
Bio je to pocetak sjecanja na zvono, skolsko naravno, trtarenje pred test, skrivene ceduljice pod klupom.
Kako da se dogovorimo, gdje da se nadjemo?, da li ces doci?, da li.... kako bi.......? , pa pogadjate, dogovor je o proslavi, ma ne, o sjecanju na nasu maturu, a joj, kada je to bilo.
Kazem, pa zar je vec proslo, a on, ne, ne izgovaraj to nikako, nije toliko proslo, a kao da je bilo prosle godine, je je, prosle po nekoliko puta prosle, pa destetine puta prosle, pa na kraju cetrdeset puta prosle godine, aaaaaa, uopce nismo stari, niti govora, tko je to rekao.
Sve sam zapetljala, ali sam nekako razdragana da cu vidjeti svoje skolske kolegice i kolege za nekoliko dana, da li cu ih prepoznati? Da li da napravim salu sa kasnjenjem u skolu (pa uvijek sam uletavala u zadnji tren, kako smo mi to rekli, iza malog zvona), a onda u razred, fiiijuu. Istina da bas ne mogu uletjeti, ali nekako cu valjda uspjeti docarati davne dane poletnosti, hahahahah.
Steta, profa iz njemackog je presla u drugu dimenziju zivota, pa ne mogu izrecitirati napisani nam tekst na skolskoj ploci, a on je glasio, ako se dobro sjecam ovako: genossin Lehrerin, ich endschuldige mich bitte, ich habe fur heute nicht gelehrnt, denn ich gestern krank war.
To je znacio spas (ma i za one koji nisu znali niti tu recenicu prevesti), to je znacilo da vas nece pitati, jer ste se ispricali na pocetku sata, ma to smo svi znali u pola noci izrecitirati, pa eto vidite i ja nakon toliko godina :)
A sada, sta sada, da li moram dotjerati liniju za taj dan, kupiti novu garderobu, ofarbati kosu (a pegla, usisavac, joj moj ducanik)?
Ma neeeeeeeee, nista, tocno ovakva kakva sam i to ce biti to.
Dakle, ozbiljno se spremam za taj dan, samo da me ne omete opet kakva bolescina (ma oce ona nas mlade, he he).
Sve ce biti ok, o svemu cu vas izvijestiti (ako prezivim). Zamislite kad ugledam neke svoje simpatije, ili nesto vise, nakon toliko godina, sijede, s vise ne sirokim ramenima, nego prosirenim strukom, cudno lijepim zubima (ma uopce nisam zlocesta), drhtavim prstima (ali ne od straha ili ccc...), bit ce ludo i nezaboravljivo, jedva cekam (a sigurno i oni, i oni ce mene, kao i ja njih analizirati, usporedjivati) ma zabavit cemo se u ime starih vremena, pricati o svojim glupostima, kako je D... napisao u zadaci (naravno iz njemackog) da se laste u proljece vracaju iz dalekih svrsetaka , A...kako je gimnazija za dan skole bila okicena "grincajgom" (zelenje za juhu, ono mrkva persin ...), jer smo samo prepisivali rijeci iz rijecnika...
Naviru mi sjecanja, ne mogu vjerovati, smjesim se vec neko vrijeme sama sebi, a gledala sam i nase slike, ma naravno, crno bijele, s natapiranim frizurama, sve na isti kalup, bilo je lijepo, lijepo se sjecati toga vremena. Da.
Post je objavljen 20.04.2007. u 22:14 sati.