Možda bi mi to ime imalo malo više smisla da sam ja znala tko je Simone Goldberg i da sam znala za koji se vrag uvlači u moj život baš 15.8., na moj 14. rođendan. Ali nisam znala. Ime Simone Goldberg ipak je bilo negdje u mojoj glavi i bila sam potpuno sigurna da sam ga već negdje čula. Da za njega već vežem nešto. Ali nisam znala što. Ili se nisam mogla sjetiti. Ali, znala sam da to nije ništa dobro. I znala sam da je Simone Goldberg povezana s Lujizom. Ali kako?
Pogled mi je pao na naslovnicu novina i odmah mi je sve bilo jasno. Velikim, crnim, masnim slovima otisnutima na naslovnici Čarobnjačkih dnevnih novosti, odmah iznad slike Simone Goldberg, pisalo je "UBOJICA POBJEGLA IZ BASTILLE". Još jednom sam pročitala naslov, pa još jednom i još jednom ne puštajući informaciji da dođe do mog mozga. Pogledala sam u tu prekrasnu ženu, a onda sam skrenula pogled na Matta, i umorna, dok mi se u glavi rojilo bezbroj pitanja, klonula u naslonjač odmah pokraj Matta.
-Tko je ona?-upitala sam stavljajući žlice na stol. U početku sam radije šutjela i ne ispitivala o toj ženi, iako mi je za to bilo potrebno mnogo truda. Znatiželja je jednostavno bila jača od mene.
-Simone Goldberg.-rekao je on kao da okoliša. Znala sam da mi ne želi reći odgovor, uvijek je mislio da sam premlada da znam istinu. Kakva god ona bila. Uvijek je mislilo da je laž, ili šutnja, bolja od istine. Ponekad i jest. Ali ne kad sam ja u pitanju.
-Matt, to si mi već rekao. Tko je ona? Što je učinila da je završila u Bastilli? Je li bila Paukov sljedbenik? I zašto si ti bio tako uzrujan kad si vidio da je pobjegla iz zatvora? I…
-A da ti, gospođice, usporiš malo s tim pitanjima?
-Ok, ok, oprosti. Samo me zanima.-nasmijala sam se.
-Simone Goldberg je bila moja školska kolegica. Bili smo zajedno u školi, skupa s Lujizom i Marcousom. Bili smo u Andori, svi četvero. Ali Simone nije bila zla. Nikada. Za nju nikada ne bih rekao da je bila zla. Da je prešla na stranu zla. Ali, da, Amanda, ona je bila Paukov sljedbenik. Bila je Lujizin sljedbenik. Bila joj je prijateljica. Ma zapravo, kad malo bolje promislim, nije joj bila prijateljica, bila joj je sluškinja. Ne postoji osoba koja je Lujizin prijatelj.
Osim tebe, poželjela sam reći. Ali radije sam šutjela.
-Zašto je završila u Bastilli?-upitala sam stavljajući zdjelu na stol i grabeći dvije velike žlice tople, pileće juhe.
-Zašto? Ona je ubojica! Ubojica! Pobila je osmero ljudi, od kojih je troje bilo čarobnjaka, a jedna osoba je bila…
Tu je Matt zašutio. Opet je bio to onaj tren kad je smatrao da je meni bolje šutjeti.
-Tko, Matt?
I dalje je šutio. Pogledala sam ga molećim pogledom. Naposljetku se ipak odlučio odgovoriti:
-Melanie Goldberg, njezina vlastita bezjačka sestra.
Šutjela sam jedan tren zapanjeno gledajući u Matta. Simone je ubila vlastitu sestru?
-Melanie je bila naivna djevojčica, zaljubljena u magiju. Ali nije bila vještica. Bila je nasljednik majčine familije. Majka je bila čisti bezjak, a otac je bio čarobnjak. Mješane krvi. Melanie se pomalo svojom pojavom uvukla u čarobnjački svijet, špijunirajući Simone, pokušala ju je spriječiti. Ali Simone ju je ubila. Svoju vlastitu sestru. Svoju sestru blizanku!
Još jednom sam pokušavala dopustiti informaciji da dođe do mog mozga, ali nije dolazila. Kako netko može biti tako okrutan i poubijati osmero ljudi od kojih ti je jedna sestra? Rođena sestra. Sestra bezjakinja koja se ne može boriti, koja se ne može braniti, koja je osuđena na smrt. Sestra tvoje krvi, tvojeg mesa, sestra ista kao ti. Sestra bliznaka! Nisam ni morala previše razmišljati, zgađavati se nad Simone, nad onim tko je ona bila i što je činila, nisam morala previše razmišljati o toj osobi jer se začulo prodorno kriještanje i jedna kukuvija je uletjela kroz otvorena vrata koja je Matt ostavio da rashladi saharsku ljetnu vrućinu. Kukuvija je u kljunu nosila pismo, a meni nije trebalo dugo da prepoznam grb. Bilo je to pismo iz Rosewhitea.
-Ah, napokon.-rekla sam i nasmiješila se.
Rastrgala sam omotnicu pisma u kojem je stajalo da školska godina započinje 1. rujna, i da vlak kreće u točno 11 sati sa podzemne postaje u Underwoodu. Zatim sam pregledala i popis knjiga. Čini se da ću opet morati svratiti u Ulicu potrebe.
-Huh, morat ću mnogo toga kupiti.-uzdahnula sam.-Neke od ovih knjiga su skupe, a da ne napominjem da moram još kupiti i pelerine i pera i tintu.
-Imaš li dovoljno novaca?
-Ma da.-odmahnula sam rukom.-U Gringgotsu. Ali…hm…baš me zanima tko će biti nova profesorica Obrane sad kad Fishburneice nema.
-Ma sigurno je Strallman i to sredio. Znaš njega, on je genije, sve on to sredi za tren.
-Da, valjda. A što je ovo?-začuđeno sam upitala kad je iz omotnice ispao još jedan papir. Brzo sam ga proučila.-Matt, ove godine mogu u Rosemary!-uzbuđeno sam viknula.
Matt je samo nešto promrmljao stavljajući veliku žlicu vrele juhe bez da ju je imalo ohladio. Zato je narednih pola sata skakutao okolo hladeći si jezik dok sam se ja cerekala.
-Gledaj, Matt, samo mi to moraš potpisati. Oh, k vragu…-udarila sam se po glavi.
-Ej, mlada damo!-viknuo je Matt otpijajući jedan dug gutljaj hladne vode.-Ne psuj!
-Ma sjetila sam se da ove godine idem na Proricanje, Aritmanciju i Magična stvorenja. Onda, Matt, hajde, potpiši to.-rekla sam i pružila mu papir.
On me nevoljko pogledao.
-Amanda, ja nisam siguran da je to pametno…-promrmljao je izbjegavajući moj pogled.
-Ma daj, Matt! Pa svi će, k vragu, ići u Rosemary. Ne želim ja biti jedina koja ostaje u Rosewhiteu. Uostalom, što mi se može dogoditi? Rosemary je siguran, baš kao i Rosewhite…
Matt je bacio pogled na novine što su stajale na stolu u dnevnoj sobi. Slijedila sam njegov pogled i na naslovnici ugledala velika, masna crna slova: "UBOJICA POBJEGLA IZ BASTILLE!", a ispod njih sliku Simone Goldberg.
-Matt, ne misliš da… Ona… Simone Goldberg… Ona…
-Ne, nisam to rekao… Nisam to rekao…-promrmljao je neugodno, izbjegavajući moj pogled.
Sad sam tek bila zbunjena i na neki način uplašena. Ako je Simone Goldberg pobila osmero ljudi, kakve to veze ima sa mnom? Pa nije meni ništa učinila! Ili Matt zna nešto što ja ne znam…
Matt me nelagodno pogledao. Privukao je onaj papir što smo ga dobili u pismu iz Rosewhitea i upisao svoje ime i prezime na njega.
p.s. Samo da kažem: nije meni osobno rođendan, samo Amandi, ali mislim da to već i vi sami znate.
Isto tako, vidjela sam da se pojavio nekakav hacker, koji nije nikakva novost jer taj hackira već jako dugo. Ali moram reći da sam se osjećala stvarno užasno kad sam vidjela koje je sve blogove hackirao: Red feniksa, diffrent hogwarts, i Voldemortovu armiju po ni sama više ne znam koji put. Isto tako bih htjela reći Harryju da mi je jako žao zbog njegovog bloga i molim ga da ne misli da ja imam ikakve veze s tim jer ja sigurno nisam hakirala njegov blog.Isto tako imam osjećaj da taj hacker ima nešto protiv mene osobno, ali nisam sigurno što. Mislim da me mrzi jer sam se svađala s njim i rekla m uda se goni u... Pa znate već gdje. Zato vas molim da se itekako dobro zaštite jer bi možda i vas blog mogao biti hackiran. Toliko od mene...
Post je objavljen 20.04.2007. u 21:07 sati.