Zašto u životu nemožeš imati ono što želiš... Da bi bar svi bili dobri i pošteni... Da na svijetu nema ni jedne propalice... BILO BI SAVRŠENO... No znase još odavno da savršenosti nema nigdje pa tako ni u mome životu... Zašto se uvijek mora srce lomoti zbog nekoga tko je več umro ili zbog nekoga koji mu je bliža rodbina... Zašto uvijek moraju biti neke prepreke u životu... Ili da ti bar nitko ne stoji na tom putu koji te vidi kroz život... Zašto moram plakati zbog nečega što nema veze sa njim?... Zašto kad mi svi vele da je dobar čovjek i da nema veze s njim?... Osječam se kao da se svijet lomi iznad mene i da tu nema pomoči... Tražim odgovor negdje u dubini svoje duše dali je zaista takav kao oni ili je ipak puno bolji?... Dali vjerovati njemu ili osobi koja me oče "spasiti" od njega?... Dali je istina da između nas nesmije biti ljubavi?... Niti ono malo ljubavi?... Dali ga starno moram zaboraviti ili je on zaista vrijedan moje ljubavi?... Još tražim te odgovore, ali nema ih kamo su nestali, kamo su mi se sakrili?... Boli me srce i plačem... Kojim mi je putem krenuti?... Kako da znam koji je put onaj paravi a koji on do pakla i propasti?... Kome da vjerujem?... Koga da pitam?... Dali da razgovaram s njim ili da slušam oca?... Dali je stvarno to put koji me vodi do pakla ili možda ima na tom putu još jedno skretanje?... Ali on je dragi, on je taj sa kojim mi je lijepo, on je taj u kojega sam zaljubljena... A nesmijemo biti zajedno... Koga da slušam?... Svoje srce ili oca?... Ali znase da ti otac želi samo dobro, a ne propast... POMOZITE... Recite mi koga da slušam svoje SRCE ili OCA?...
Post je objavljen 20.04.2007. u 20:41 sati.